Savremeni način života, često praćen stresom, mnogo brži nego prije nekoliko decenija, ali i tehnologije i loši uzori, umnogome su promijenili odnose unutar porodice i odgoj djece.
Mnogo toga se promijenilo, a uglavnom ispaštaju najmlađi, kažu sagovornici “Vijesti”, u načinu na koji se ponašaju prema vršnjacima, igraju, komuniciraju…
Roditelji su pod pritiskom profesionalnih obaveza, a često i pod stresom, što njihova djeca osjećaju, kaže psihološkinja Kliničkog Centra Crne Gore (KCCG) Anđela Golubović.
Ona objašnjajva da roditelji zbog posla nemaju dovoljno vremena za kvalitetno druženje sa djecom. Posljedica toga je, naglašava, nedostatak emocionalne podrške.
Golubović ocjenjuje da je bitno da roditelji shvate da vrtići i škole ne mogu zamijeniti njihovu ulogu u vaspitanju djece.
Podsjetila je da vaspitanje nije samo prenošenje znanja i pravila, “već podrazumijeva i emocionalnu komponentu i stvaranje emocionalne bliskosti”.
“Roditelji su pod pritiskom, jer moraju da preduzmu veliki broj uloga, naročito u onim porodicama u kojima su i majka i otac zaposleni. Iz tog razloga, kućne aktivnosti se, danas, obavljaju s više stresa. Taj savremeni način života često nosi sa sobom visok nivo stresa i anksioznosti za roditelje. Ne zaboravimo, djeca su osjetljiva na emocionalno stanje svojih roditelja i mogu internalizovati njihove brige i strahove”, objasnila je Golubović.
Istakla je da za današnju djecu “sve počinje ranije nego za nekadašnju – fudbal, balet, muzička škola”.
“Zbog užurbanog rasporeda, djeca često provode manje vremena igrajući se na otvorenom i baveći se fizičkim aktivnostima, što je ključno za njihov fizički i mentalni razvoj. Način na koji se djeca igraju se drastično promijenio. Zbog manjka vremena roditelji često pribjegavaju upotrebi malih ekrana (roditelji daju djeci tablet, mobilne telefone, kompjuter), i to im je način da zabave djecu. Ovo može negativno uticati na njihov društveni razvoj i dovesti do problema kao što su zavisnost od tehnologije i problema sa spavanjem.”
Prema riječima Golubović, roditelji, često, nijesu dosljedni ni u primjeni kućnih pravila. To, kaže, može otežati djeci razumijevanje jasnih granica i dosljednih pravila.
“Takođe, u praksi, često vidimo, neprestanu kritiku roditelja prema djeci, a koja može narušiti samopouzdanje djeteta i stvoriti osjećaj nesigurnosti. Roditelji, ponekad, nijesu svjesni vlastitog ponašanja i zaboravljaju da djeca uče po modelu i imitiraju ponašanje roditelja. Ako roditelji pokazuju negativne obrasce ponašanja, djeca će ih usvojiti”, kazala je Golubović, dodajući da je porodična dinamika veoma bitna za razvoj djeteta.
Lepa Žunjić, iz Udruženja Roditelji, navodi da su djeca, ranije, odrastala u brojnijim porodicama.
“I kada roditelj nije tu, uvijek je bila druga bliska osoba. Djecom se bavila cjelokupna šira porodica, koja je doprinosila daljem razvoju i vaspitanju. Sadašnji roditelji, koji su odrastali u uslovima gdje su roditelji manje radili i imali veću podšku šire porodice, pokušavaju da se snađu u vremenu koje od njih zahtijeva da dosta više rade i imaju jaku potrebu za jačim odvajanjem i osamostaljivanjem od svojih primarnih porodica”, kazala je Žunjić.
Ocjenuje da je uticaj medija i društvenih mreža veoma uočljiv na djecu, pa je zbog toga pred roditeljima težak zadatak.
“Na svjesnom nivou, svi znamo šta je prioritet i mislim da se nije izgubila osnovna vrijednost koja je uvijek bila jaka u našem društvu, a to je da nam je porodica na prvom mjestu, samo smo se izgubili mi u želji da to sačuvamo i prilagodimo modernim tokovima. Definitivno je vrijeme kada se i roditelji i djeca suočavaju s velikim izazovima, ali je i vrijeme kada se sve više govori o dječjem razvoju, vaspitanju.”
Prema njenim riječima, baza razvoja i dobrog vaspitanja započinje “od momenta kada dobijemo dijete”.
“Dobar odnos se gradi pokazivanjem ljubavi, da smo zaista prisutni za dijete, razgovorom, provođenjem kvalitetnog vremena s djecom. Važno je da znamo da bez ove osnove ne možemo pričati o vaspitanju. Greške je najčešće moguće ispraviti, ali je pitanje i kako. Roditelji, često, žele da se određeno ponašanje djeteta ispravi i s tom idejom dolaze po pomoć. Međutim, rad na ispravljanju odnosa ili nekog ponašanja ne kreće od djeteta već od roditelja”, rekla je Žunjić.
Sociolog Andrija Đukanović naglašava da “živimo u društvu prepunom loših uzora”.
“Počev od političke elite, koja dominira javnim prostorom, vođena nezajažljivom potrebom da bude stalno prisutna, a koja zapravo dobrim dijelom plasira negativne obrasce ponašanja, agresiju, nepoštovanje i odsustvo etike”, kazao je Đukanović.
Istakao je da su mediji od velikog uticaja na razvoj djece.
“Da ne govorimo o medijima i internetu koji su preplavljeni patologijom svake vrste. Sve to zajedno rađa mladog čovjeka koji vrhunac zabave, proslave i zadovoljstva pronalazi u paljenju baklje.”
I Đukanović ističe da roditelji često nemaju vremena za djecu, da su mnogi suočeni s borbom za egzistenciju, usljed čega se ne bave djecom koja su prepuštena ulici.
“Roditelji su često neobjektivni i od njih polazi dobar dio problema s ponašanjem djece. Odgovorni su svi segmenti društva za stanje u kojem se nalaze mladi.”
Internet zarobio porodične priče
Ubrzan, savremeni način života, kao i razvoj novih tehnologija, doveo je do toga da sve manje vremena roditelji provode sa svojom djecom, a s druge strane djeca sve češće uzore traže van kuće – na društvenim mrežama, pa se postavlja pitanje da li nam djecu odgajaju “tiktokeri” i “jutjuberi”.
To ne čudi ako znamo da je, prema nekim istraživanjima, Srbija prva zemlja u Evropi prema prosječnom vremenu provedenom na internetu mlađih od 18 godina.
Psihološkinja Ana Mirković za “Danas” objašnjava da roditelji i dalje odgajaju svoju djecu, ali takođe imaju fokus na ekran, zbog čega se često dešava da primijete da i djeca imaju problem s konzumiranjem digitalnih sadržaja, a nemaju uvid u to da i sami sve više vremena provode pored ekrana.
“Daju loš model djeci koja uče po modelu. Roditelji nemaju problem da kažu moja djeca mnogo vremena provode na društvenim mrežama ili telefonu, a onda djeca kažu: ‘Da, mama, i ti isto radiš’. Imamo problem da imamo samouvide, a vidimo kako drugi ne treba. Sve češće se pojavljuju i te fotografije, ali i prijava problema da porodični ručak izgleda tako da svako gleda u svoj ekran”, navodi Mirković.
Naglašava da zajedničko vrijeme koje roditelji provode sa svojom decom izgleda tako da se o svemu priča površno, dok svako na svom ekranu prati svoje prioritete.
“Dok djeca odrastaju mnogo su više pod uticajem društvenih mreža, i nerijetko čujemo da roditelji kažu da njihovu djecu odgajaju influenseri, što nije njihov problem, a ni problem interneta, već je to problem roditelja koji dopuštaju da djeci ne budu dominantne figure. Nema ničeg lošeg u korišćenju digitalnih tehnologija, ali treba naći pravu mjeru. Kada se priča o ozbiljnim stvarima, telefoni ne treba da budu tu.”
Mirković smatra da su se roditelji prepustili da im influenseri “vaspitavaju” djecu nego što su se oslonili, te da rijetko neće priznati svoju grešku, već potenciraju na tome da je to njihova nemoć, da ne mogu natjerati svoje dijete da ne koristi društvene mreže.
Specijalista socijalne medicine Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograd dr Marija Marković ocijenila je da su djeca i mladi danas pod pritiskom i izloženi prevelikom broju informacija sa svih strana.
“Savremeni način života često za posljedicu ima preveliko opterećenje djece i adolescenata brojnim vanškolskim aktivnostima i nedostatak slobodnog vremena za igru i neposredno druženje. Još jedan problem je što svoje slobodno vrijeme mladi uglavnom provode na internetu i društvenim mrežama. Izgubili su direktnu, neposrednu, komunikaciju jedni s drugima. Što se tiče porodice, radno vrijeme je takvo da svi dolaze kući u različito vrijeme, jedu u različito vrijeme, ni roditelji ni djeca nemaju vremena da sjednu da popričaju i na taj način se smanjuje povezanost i bliskost među članovima porodice koja je neohodna za zdravo funkcionisanje svakog od nas.”
Prema riječima psihološkinje Branke Tišme, roditeljstvo je danas jako ugroženo. Smatra da je “odrasli potreban djetetu”, ali isto tako važno je i da djeci postavljamo granice.
“Kad god radite nešto zajedno, dijete će vam ispričati nešto iz svog života i onda imate priliku da pričate, da ono čuje i vaše razmišljanje na tu temu. Djeca su nam najviše zatvorena s internetom. Štitimo ih od svega, od posla, obaveza, školskih obaveza, ne učimo ih odgovornosti, samostalnosti. Ne kažem da su svi roditelji isti, ali generalno smo osjetljiviji na dječje potrebe, a ne postavljamo granice. Danas roditelji više slušaju djecu, nego što djeca slušaju roditelje. A djeci su potrebne granice, da neko kaže dosta je, to ne može. Roditeljstvo nije lako i nije jednostavno i nije samo uživanje. Odrasli je potreban djetetu i onda kada se buni, kada vas mrzi u nekim situacijama. I to je potrebno da bi shvatili, da bi doživjeli granicu i da bi je poštovali”, navela je, između ostalog, Tišma sredinom marta za “Danas”, kada je govorila o nasilničkom ponašanju koje djeca ispoljavaju.
U odgoju se gubimo i lutamo
Odgajati djecu u današnje vrijeme iz dana u dan veliki je izazov. Šta raditi, čemu ih učiti, kako ih pokušati izvesti na onaj čuveni pravi put? S jedne strane imamo samohrane majke koje su prisiljene djecu ostavljati same kod kuće jer moraju raditi, očevi pak sve više izbjegavaju plaćati alimentaciju, a s druge strane veliki broj roditelja pretjeruje, pa djecu drže pod staklenim zvonom, nigdje ih ne puštaju same, ali očekuju da budu ako ne najbolji onda među najboljima što se tiče ocjena. Upisuju ih na brojne sekcije, kupuju najskuplje telefone…
Pitanje koje se samo nameće je kako danas pravilno odgajati djecu i da li i gdje to griješimo.
Psiholog dr Remzija Šetić kaže da je odgoj djece dugotrajan i složen proces, gdje se u odnosu djeteta i okoline na neki način oblikuje osoba koja će da živi i djeluje u društvu. Danas se, kaže, uticaj porodice kroz odrastanje djeteta sve više smanjuje.
“Očigledno je da kao društvo izuzetno griješimo jer u ponašanjima ljudi primijetimo da svakodnevno imamo slučajeve nasilja u različitim oblicima. Oblici nasilja kod nas izazovu kratku reakciju, nadamo se da se neće ponoviti, a onda se susretnemo s još brutalnijim. Čini nam se da se u odgoju gubimo i lutamo jer samo društvo nije postavilo jasne norme za odgoj”, mišljenja je on.
U školama je, tvrdi, važnije obrazovanje, ocjene, a odgoju se pristupa površno jer je važnije imati visok prosjek ocjena nego biti odgojen, uljudan, kulturan, empatičan…
“Na koje mjesto vrijednosti je odgoj u našem društvu? U kontekstu zadnjih događaja, postavljam pitanje: ‘Zašto su u našem društvu osnovno i srednje obrazovanje besplatni, a nije besplatan predškolski odgoj i obrazovanje?’ Šta je sa djecom koju nema ko da pripazi kod kuće, a roditelji rade? Toj djeci je najviše potrebna briga društva. Mi smo izgubili međusobnu solidarnost da u pomoć pritekne prva komšinica ili rodica da pazi djecu dok roditelji rade. Ako nam je odgoj naše djece važan, tražimo da svi dječji vrtići budu besplatni. Možda je to najbolji poticaj za rast nataliteta. Da li je bolje za budućnost našeg društva da napravimo u Sarajevu još 50 vrtića i zaposlimo odgajatelje koji će odgajati zdrave generacije, ili je bolje da finansiramo mnoštvo besmislenih događaja koje nemaju nikakav efekat?”, pita psiholog i naglašava koliko je važno društvo za porodicu.
Roditelj je usmjeren na zadovoljenje potreba svoga djeteta, a društvo u tome treba da pomogne, ističe.
Bračni par iz Sarajeva (imena poznata redakciji), inače roditelji dvanaestogodišnje djevojčice, kažu da društvo baš i ne pomaže u odgoju.
“Pokušavamo djetetu da usadimo moralne vrijednosti i onda ono ode u školu ili negdje drugo i dobije drugačiju sliku jer mu npr. empatiju prikazuju kao slabost. Iako radimo muž i ja, ne smatramo da naše dijete mora da ima sve, ne treba. I onda bude ponekad predmet ismijavanja jer nema zaboga novi telefon. Njoj to teško pada, a nama još teže jer kako da objasnimo takvo ponašanje druge djece, tvrde oni, i kažu da smo negdje zakazali svi i kao roditelji i kao društvo.”
Foto: UNICEF CG – Duško Miljanić
