Protiv maloljetnika koji je u Osnovnoj školi „Branko Božović” biber-sprejom napao vršnjake, policija je podnijela krivičnu prijavu. Tereti se za krivično djelo nasilničko ponašanje. Da nasilje u školama treba spriječiti, a da isključivanje nije odgovarajuća sankcija, poručuju sagovornici TVCG.
Ipak, postavlja se i pitanje u kojoj mjeri jedan psiholog u školi može da isprati ponašanje više stotina đaka.
Koliko god da se priča o prevenciji nasilja u školama, čini se da je nedovoljno, i da se sve vrti u krug. Tek kada problem nastupi, bez pokušaja da razumijemo uzrok, mi prvo osudimo, a onda sankcionišemo. Da taj model nije dobar napominje struka i kaže da je neophodno reagovati na prve simptome agresivnog ponašanja djeteta i zaštititi ga.
„Na svako agresivno ponašanje djeteta treba naći način da razumijemo zašto se tako ponaša jer dijete nije problem već je njegovo ponašanje posljedica problema“, kazala je doktorantkinja socijalnog rada Violeta Golubović.
„Prevencija razumijevanje i rad s djecom i porodicom jer je ne možemo odvojiti od djece i kada postoji problem moramo ga tražiti u porodici“, kazala je Lepa Žunjić iz NVO Roditelji.
„Nasilje rađa nasilje. To je nešto što se trebalo ranije raditi na nivou škole socijalnih službi, porodice“, kazao je Petar Špadijer iz Prosvjetne zajednice.
A prevencija je posao pedagoških i psiholoških službi u školama, koje bi trebale da budu na prvoj liniji fronta u borbi protiv nasilja. No, pitanje je da li može jedan psiholog u školi koju pohađa više stotina đaka da primijeti osjećanja i ponašanje svih.
„Škola uvijek vidi, ljudi koji rade uvijek vide, nemoguće je da ne vide. Najvjerovatnije je razlog nemogućnost da reaguju iz raznoraznih razloga. Vi kao jedna osoba u sistemu gdje ima 800 đaka ste nemoćni“, kazala je psihološkinja Radmila Stupar-Đurišić.
„Konkretno u našoj školi imamo pola školskog pedagoga. Naš pedagog pola norme odrađuje u našoj a pola u drugoj školi a to su problemi s kojima se društvo moralo pozabaviti“, kazao je Petar Špadijer iz Prosvjetne zajednice.
Tako su nadležni i najavljivali rješavanje problema vršnjačkog nasilja. Obećavali su da će u školama s velikim brojem đaka raditi dva psihologa, a pominjalo se i prisustvo zaštitara.
„Ono što znamo je da je obuka bila ali nismo dobili i nemao informaciju da su počeli da rade. Takođe, ne znamo dokle je taj dio da su pojačane psihološke i pedagoške službe“, kazala je Lepa Žunjić iz NVO Roditelji.
A rješenje problema pojedine škole vide u isključivanju djeteta koje je počinilo nasilje. Da ta vaspitna mjera ne daje rezultate, naglašavaju sagovornici TVCG.
„Nikako ne na način da razmišljamo da sankcionišemo prije nego ponudimo pomoć, razumijemo“, kazala je Golubović.
„Brigo moja pređi na drugoga, to je po tom principu“, kazao je Špadijer.
„Jer je djeci mjesto u školi ali da uče i rade i budu bolji od tih roditelja i tih profesora, uprave“, kazala je Stupar-Đurišić.
A odgovornost da ih tome nauče je na prosvjetnim radnicima i roditeljima. Djeci moramo pomoći da budu bolja od onoga što im odrasli daju za primjer, zaključuju sagovornici TVCG.
Foto: Screenshot RTCG
