Podgoričanka Itana Radović ostvarila je svoj san da upiše studije medicine na prestižnom Univerzitetu u Ankari. Voljela bi da je pacijenti pamte kao ljekara koji brine o njima. Dvije godine se školovala i u Velikoj Britaniji, a u emisiji Mladovanje na TVCG kazala je da bi voljela da se bavi hirurgijom, no još uvijek nije odlučila kojom.
Itana je studentkinja medicine na Univerzitetu Hacettepe u Ankari. To je, kako kaže, u Turskoj prvorangirani fakultet medicine godinama unazad. Profesori su svjetski priznati stručnjaci, a studenti koji se upisuju su “najbolji od najboljih”.
“Hacettepe je kompleks od sedamnaestak zgrada, bolnica, to je površina od 200.000 metara kvadratnih. I u sklopu toga imamo nastavu, univerzitetsku bolnicu”, objašnjava Itana.
Nakon prve dvije godine podgoričke Gimnazije “Slobodan Škerović” odlazi na školovanje u Veliku Britaniju. Dobija punu stipendiju za Kingham Hill School, što joj je predstavljalo veliko iskustvo i korak bliže što boljem fakultetu medicine…
Između časova plivanje i jahanje
“To školovanje je bilo prelijepo iskustvo za mene. Vi između časova matematike i biologije idete na plivanje, jahanje, nešto što ovdje nemamo, a svakako teži ka tome da se unaprijedimo kao ličnosti”, priča Itana.
Britanska joj je diploma otvorila mnogo vrata: “Dobila sam bila ponudu za studije medicine u Engleskoj, međutim kako nijesmo u Evropskoj uniji, studije medicine dugo traju, stipendije ne postoje, to nije bilo moguće izvesti i onda sam vidjelu ovu stipendiju u Turskoj i to je bila za mene prava opcija, posebno nakon stipendije za Hacettepe…”
Već sa 17 godina prisustvovala je operacijama u engleskoj bolnici. RTCG je zanimalo je da li je bilo straha: “Nije, umjesto straha mene je to fasciniralo. I tada sam shvatila da to jeste hirurgija, i još više sam bila sigurna u taj odabir”.
Objasnila je i kako je došlo do stipendije na prestižnom turskom univerzitetu u Ankari: “Čula sam za tu stipendiju i željela sam da se prijavim jer, eto, znamo svi da je Turska, što se tiče medicine, napredovala, ima razvijen i medicinski turizam, to je velika sila. Vidjela sam da daju stipendiju i nakon prijave i dobijanja stipendije godiunu dana sam učila turski na Institutu za turski jezik”.
Studije su, kaže, bile na turskom jeziku, što se kasnije ispostavilo i kao dobar izbor: “Jer već na četvrtoj godini se vidjela razlika kod stranih studenata, pošto ja sad slobodno pričam sa pacijentom i pitam ono što ne bih možda mogla da nijesam imala sve ove godine iza sebe…”
Svi studenti imaju svoje mentore
Itana je sada na petoj godini studija, ima zvanje student-stažista i to joj je najljepši period studiranja: “Na četvrtoj godini svi studenti dobiju kartice, koje ne samo da fizički otvaraju vrata od laboratirija, soba, odjeljenja, pa i operacionog bloka, sem toga studenti idu bukvalno rame uz rame sa doktorima. Idu u jutarnje vizite, uzimaju anamneze od pacijenata, bave se dijagnostikom sa doktorima i prate proces liječenja pacijenta. Ako je potrebno, što je meni najdraže, operacije, i dio su procesa. Svi studenti imaju svoje mentore i na ispitima pričaju o pacijentima koji su im dodijeljeni. To je prednost da bukvalno većina mog dana je na univerzitetskoj bolnici”.
Studirati medicinu, kako je kazala, jednako je teško i u Turskoj, i u Crnoj Gori ili bilo gdje u svijetu. Za Tursku se, kaže, opredijelila zbog kontakta s pacijentima i boravka na klinici, što u naššoj zemlji baš i nije slučaj.
“Mislim da svi studenti medicine inače u svijetu imaju taj neki strah i problem kako da priđu pacijentu. Dosta sam puta prisustvovala kad su se pacijentu davale neke jako teške vijeste, koje imaju najgore ishode, nažalost. Bolnica je takvo mjesto. Ali je bilo lijepo čuti kako će doktor da saopšti to pacijentu, koliko se mora biti jasan i direktan i kakav onda uticaj imaš na nečiji život”, kaže ona.
foto: RTCG
