Nakon što se našem portalu obratilo nekoliko čitalaca koji tvrde da njihova djeca imaju takozvani „američki virus“, odnosno da su im tako rekli pedijatri iz podgoričkih domova zdravlja, iz Instituta za javno zdravlje (IJZ) kazali su portalu Dnevno.me da nije registrovana pojava ove bolesti u epidemijskoj formi.
Na pitanje da li u Crnoj Gori ima slučajeva „američkog virusa“, odnosno bolesti šaka, stopala i usta, iz Instituta za javno zdravlje dobili smo odgovor: “Uvidom u elektronski sistem registrovanja bolesti i na osnovu dobijenih informacija, nije registrovana pojava ove bolesti u epidemijskoj formi“.
Na ovaj način nijesu željeli da potvrde, ali ni da demantuju određene navode da se u Crnoj Gori pojavio „američki virus“. Iz Instituta za javno zdravlje juče nijesu odgovarali ni na naše dodatno, konkretno pitanje, iako nam je rečeno da ćemo dobiti pojašnjenje – da li je i u kojoj mjeri virus registrovan u našoj zemlji.
Malaksalost, visoka temperatura do 40 stepeni, bolovi u mišićima, osip po cijelom tijelu, a naročito po stopalima i dlanovima, simptomi su virusa koji posljednjih dana muči djecu većinom predškolskog uzrasta u Podgorici.
Nekoliko roditelja obratilo se portalu Dnevno.me navodeći da su zabrinuti zbog te, kako kažu, krajnje neobične bolesti za njih, jer ni ljekari nijesu sigurni o čemu se zapravo radi, odnosno koji virus je u pitanju. Za sve, i sami pedijatri kažu, neophodni su dodatni nalazi kod djece.
Iz Instituta za javno zdravlje objašnjavaju da, kada se govori o „američkom virusu“, misli se na bolest šaka, stopala i usta, koja najčešće pogađa djecu uzrasta do pet godina, ali se može javiti i kod odraslih. Glavni etiološki agensi koji uzrokuju bolest šaka, stopala i usta su, kako navode, humani enterovirusi, naročito Coxsackievirus A16 i Enterovirus 71.
„Bolest je obično blaga, ali je veoma zarazna. Po Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, ovo oboljenje ne pripada grupi oboljenja koja se obavezno prijavljuju, dok je prijava epidemije i smrtnog ishoda obavezna“, kazali su nam iz Instituta za javno zdravlje.
Navode da većina oboljelih ima blage simptome i skoro svi oboljeli se oporave u roku od sedam do 10 dana bez liječenja, a komplikacije se javljaju veoma rijetko.
„Bolest obično počinje sa pojavom povišene tjelesne temperature, oslabljenim apetitom, malaksalošću i upalom grla. Dan ili dva nakon početnih simptoma, javljaju se promjene na sluzokoži usta. Te promjene se najčešće nalaze na jeziku, desnima i unutrašnjosti obraza i u početku su u vidu crvenih makula, koje prelaze u vezikule i na kraju najčešće nastaju ulkusi (ranice). Promjene na koži se razvijaju u toku 1-2 dana. Osip je papulovezikularni (nekada makulopapulozni bez vezikula) i obično se javlja na dlanovima i tabanima, mada se može javiti na koži koljena, laktova, gluetalne regije i genitalija. Klinička slika može ići samo uz promjene na sluzokoži usta ili osipom na koži“, objašnjavaju iz Instituta za javno zdravlje.
Bolest se prenosi direktnim kontaktom sa sekretima nosa i ždrijela, sadržajem mukokutanih promjena i fecesom inficirane osobe. Može se prenijeti i indirektnim kontaktom – preko kontaminiranih predmeta i površina. Iz IJZCG upozoravaju da su inficirane osobe najzaraznije u prvoj sedmici bolesti.
Ističu da ne postoji specifična terapija za ovu bolest. Po potrebi se, kako navode, koristi simptomatska terapija koja podrazumijeva upotrebu antipiretika i analgetika.
„Bolest je obično blaga. Komplikacije se javljaju veoma rijetko. Dehidratacija je najčešća komplikacija i može se dogoditi u slučaju smanjenog unosa tečnosti usljed bolnih promjena u usnoj duplji. Bolest šaka, stopala i usta ponekad može izazvati ozbiljne posljedice, uključujući neurološke (meningitis i encefalitis), kardiovaskularne i respiratorne (plućni edem) komplikacije“, kazali su nam iz Instituta za javno zdravlje.
Navode i da smrtni slučajevi obično nastaju u toku velikih epidemija ove bolesti (najčešće usljed EV71 encefalitisa), te da ne postoji specifična mjera prevencije (vakcina) protiv bolesti šaka, stopala i usta.
IJZ navodi i opšte mjere prevencije za smanjenje rizika od obolijevanja:
– često pranje ruku sapunom i vodom, naročito prije pripremanja hrane za jelo, prije hranjenja bebe, poslije dodirivanja promjena na koži i/ili sluzokoži, poslije korišćenja toaleta i poslije mijenjanja pelena
– izbjegavanje bliskih kontakata (ljubljenje, grljenje, korišćenje zajedničkog pribora) sa oboljelim osobama
– izbjegavanje dodirivanja usta, nosa i očiju prljavim rukama
– čišćenje i dezinfekcija kontaminiranih površina i predmeta (uključujući igračke)
– oboljela djeca bi trebalo da ostanu kod kuće dok se ne budu osjećala dobro (ne voditi ih u jaslice, vrtić ili školu dok se ne povuku promjene na koži i/ili sluznicama)
– oboljelu djecu treba pažljivo pratiti, a naročito obratiti pažnju na eventualnu pojavu simptoma koji bi ukazivali na razvoj komplikacija
– pravilno odlaganje korišćenih papirnih maramica i pelena u kante za smeće koje su pravilno zatvorene
– održavanje higijene doma, vrtića, škole i drugih ustanova odnosno prostorija u kojima djeca borave.
izvor:Dnevno
foto:IJZ
