Donosimo priču o jedinom selu u žabljačkoj opštini gdje se stanovnici bave proizvodnjom i uzgojem povrtarskih i voćnih kultura karakterističnim za južnije krajeve. Riječ je o Tepcina, koje zbog nesvakidašnje ljepote posjećuje veliki broj turista, a največi, ćini se jedini problem, je neasfaltiran nepristupačan put do sela, udaljenog 18 kilometara od Žabljaka.
Selo Tepca na 18 kilometru od Žabljaka ušuškano Štuocem, Ljubišnjom, vrhovima i do 1800 metara nadmorske visine. Štuoc – nadaleko poznat njegovi smetovi u oštrim zimama stanovnike Male Crne Gore drže izolovanim i po šest mjeseci. No sa druge strane – strane Tepaca priča se sasvim druga priča, ne samo u odnosu na Malu Crnu Goru već i sva druga sela u Žabljačkoj opštini.
Nadaju se da se samo čeka lijepo vrijeme, da i njih napokon ogrije sa te strane, kazao nam je predsjednik MZ Tepca Miroje Džabasan.
Ovo tim prije što je sve više onih koji se okreću selu koje je bogom dato za razvoj svih grana poljoprivrede ali i turizma.
Ni Tepca nijesu imala drugačiju sudbinu od one kojaje zadesila i ostala sela u Crnoj Gori.
A jedan od 12 dimova vije se svih 12 mjeseci u godini iz kuće Dragana Džabasana. Rođen je u Tepcima kao jedno od 13 djece, a jedini je ostao na ognjištu predaka. Oformio je porodicu, ali od zatvaranja seoske škole supruga sa četvoro djece od jeseni do kasnog proljeća boravi u kući na Žabljaku. Dragan sa stadom od oko 50 ovaca i desetak grla krupne stoke ostaje u selu.
Dakle puta ka Pljevljima preko mosta nema, a do Žabljaka ih vodi nepristupačan makadamski put. Sreća je kaže Dragan što zime nijesu duge ni oštre kao u drugim predjelima Durmitorskog kraja.
Surova Žabljačka klima uslovila je da se stanovnici bave stočarstvom i ratarstvom i to osnovnom proizvodnjom – krompira, luka, šargarepe. Do sredine maja Durmitor je bio prekriven snijogom, pa dobar dio domaćina još nije uzorao njive, a u Tepcima je krompir pred cvjetanjem. Međutim , to nije sve.
Plodno tle, blaga klima omogućava porodici Džabasan da gaji sve vrste voća i povrća , a veliki stočni fond da proizvode sir i kajmak.
Nije život na selu lak, kaže Dragan, treba sve stići posebno kad su proljećni radovi u toku , zatim koševina, a treba voditi računa i o stočnom fondu.
Ko hoće da radi od poljoprivrede može dobro da živi, kaže Dragan, posebno u selu kao što su Tepca . raj na zemlji kojem fali jedna ali velika kopča- put.
Dakle pripremaju se za turiste. Svake godine ih je sve više, bilo da se spuste planinom ili Tarom. Putnicima namjernicima a i onim drugim pruže konačište, domaću hranu, prijatan boravak. Stoga planiraju povećanje kapaciteta.
A Dragan nije jedini koji bi volio da se omladina vrati u Tepca jer ogromni su potencijali za vrlo unosne biznise. „Komad“ asfalta bi to umnogome riješio kaže Miroje Džabasan.
A šteta bi bila velika da najpitomije mjesto u Durmitorskom kraju ne nastavi da živi punim plućima , da se ovaj dragulj ne izbrusi. Priroda je već dala najljepši dio sebe, sada je na redu ljudska ruka.
Marina Radojević
Foto/video: RTNK
Mi imamo kuću u Tepca,ne idemo zbog puta.Zaslosno je da 15 god.nismo mogli da se spustimo i obidjemo nase selo,kucu i imanje koje imamo.Nadamo se da cemo ove godine konacno moci da normalno da se spustimo i boravimo u rodono mjesto.Imamo potencijala da krlenemo sa turizmom,ali dok je sve ovako kako je prosto covjek ne moze nista da uradi.