Iako do prvih snjegova ima još par mjeseci, Slavka Adžović vrijedno koristi dane da uradi ono što se uraditi može. Bašta, krupna grla stoke, živina i nezavršeni objekat na živopisnoj ali surovoj visoravni Krnovo, Slavkina su svakodnevica od koje i živi. Ova godina je koliko toliko solidna, tvrdi ona, u odnosu na prošle sezone izdizanja na katun.
“Do sad, ova godina je prošla solidno i nadam se da će i ubuduće biti tako. Ima paše, ima vode, za sada je dobro“, kaže ona i dodaje da trenutno ima 15 govedi i više od 150 koza i ovaca.
Koru ljeba teško je zaraditi, posebno ako sav znoj i trud usmjeriš na proces proizvodnje. Za sve su potrebni uslovi, Slavkini i nijesu baš sjajni, ali opet je uspjela da svojim trudom i kvalitetom, svoj proizvod plasira na tržište i samim tim postane konkurentna.
„Prodajemo naš proizvod, mljekari Nika. Nismo zadovoljni cijenama koje diktira tržište i kako nam isplaćuju po litraži, za mene kooperanta mala je, valjalo bi da se makar malo poveća“, rekla je ona i kazala da je zadovoljna što ima nekog da kupuje njeno mlijeko jer bi se u suprotnom tolika količina pokvarila.
Ova godina specifična je po skoku cijena u svim aspektima, a naša sagovornica je to dobro osjetila kada je prehrana stoke u pitanju.
„Baliranje i priprema sijena, najteži su poslovi. Osim mene i sestre nema nikog. I mašine su skupe, baliranje iza ovih godina bilo je 50 centi, ali s obzirom kakva je situacija, nije ni čudo što su skočile cijene, ali ponavljam, nedostaje nam radne snage“, kazala je ona.
Koliko god bili surovi vjetrovi sa Krnova, skokovi cijena, požari i nedaće života, Slavka hrabro korača i skromno poručuje:
„Veoma je teška situacija, ali se ne predajem. Ide život dalje i ja ću se boriti, a do kad, do kad mi Bog sudi i ovo malo zdravlja da me posluži“
Andrija Vasiljević
Foto/video: RTNK
