U Pareškom dolu, koji pripada Donjim Banjanima i ujedno Parohinji banjsko –rudinskoj Eparhije budimljansko –nikšićke, juče je osveštan obnovljeni hram posvećen Svetom apostolu Tomi.
Veliko osvećenje crkve, koja potiče iz IX vijeka, obavili su episkopi budimljansko-nikšićki i zahumsko-hercegovački, Metodije i Dimitrije sa brojnim sveštenstvom obje Eparhije, a uz molitveno učešće vjernog naroda Crne Gore i Republike Srpske.
Temelji crkve prema zapisima iz Dubrovačkih arhiva postavljeni su 890. godine, a bogosluženja su aktivno obavljana do 1930. godine. Od tada je bila prepuštena zubu vremena, ali su njene ozidine ponosno stajale na razmeđu današnje dvije države, svjedočile o vjekovima povezanosti i opominjale da se sveti predački oltar mora obnoviti.
To je i započeto 2013. godine uz blagoslov tadašnjeg episkopa budimljansko-nikšićkog, a sadašnjeg mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Obnovu su inicirala i započela bratstva Mišković i Kokotović, a potom su im se pridružili Bratići iz Nevesinja, ali i brojni darodavci sa obje strane granice.
„Pjevala je Crna Gora i klela se u Lovćen kao oltar sveti, u koga smo svi zakleti, gdje smo dali zavjet kroz Petra II Lovćenskog Tajnovidca i kroz cara Lazara na Kosovu smo dali zavjet i kroz sva vremena potvrđivali taj svoj zavjet sa Bogom. Kad se desi da dođe vrijeme da narod razvrgne zavjet koji je dao sa Bogom onda se rascijepi njegovo biće na pola i dođe do šizofrenije i ludila, do bespuća, do lutanja po njivama gladi, do strašnog pomora duhovnog i nacionalnog, narodnog, ličnog i porodičnog, plemenskog i bratstveničkog. Zato smo se mi sabrali, ovdje u ovom svetom hramu, koji je sazdan, postavljen i podignut na ovom mjestu prije nego što je povučena neka granica od ljudi, imperija i sila ovog svijeta koja, kako kažu, prolazi po sred ove crkve. Oltar je u Hercegovini, a naos, gdje vi stojite, narod Božji koji se moli, je u Crnoj Gori. Ali, ovo je potvrda da nema granice. Crkva sve objedinjava, sve sabira u sebi i sve preobražava ljubavlju Božjom i blagodaću Svete Trojice“, besjedio je juče vladika Metodije.
Obnovom hrama, istakao je episkop Metodije, obnavlja se i naš savez naš sa bogom i vaspostavlja se naše biće narodno, hrišćansko.
„To je istinski naš identitet unutrašnjeg čovjeka našeg bića, ljubav prema Bogu, naš hrišćanski identitet, koji se ponovo ovdje vaspostavlja, ruši sve granice, zidove i prepreke i objedinjuje, ne samo nas kao narod ovdje, koji smo se sabrali, nego ima za cilj i njegov smisao je da objedini sve narode ljudske na ovom svijetu. bog vas blagoslovio, hvala Vladici što je došao da ovdje pokažemo da smo u ljubavi i da je ovo zajednička crkva, da smo svi jedno u Hristu Gospodu“, kazao je episkop Metodije.
Uvijek je prilika, rekao je vladika Dimitrije, kad se obnavljaju hramovi, da se obnovi vjera u našim srcima i dušama.
„Da se obnovi naša savjest, da se isprave naša djela, naši koraci pred Bogom, da sve bude blagoobrazno, da sve bude onako kako Bog zapovjeda. Hvala vam što ste zajedno sa vašim sveštenikom izgradili hram Svetom apostolu Tomi, čudesnoj i tajanstvenoj ličnosti iz Jevanđelja. Neki ga lako osuđuju, ali mi smo nekad u poziciji svi kao Sveti apostol Toma; mi se krstimo, povjerujemo, uđemo u Crkvu, ali i nama, kao i njemu, treba da se dotaknemo Boga, da se susretnemo sa Njim, da se dotaknemo rana Hristovih. I to čudo, taj susret, to što je prvi doživio Sveti apostol Toma i rekao: Gospod moj i Bog moj, to mi doživljavamo, ako smo istinski i pravi ljudi, na svetoj Liturgiji“, besjedio je episkop Dimitrije.
Tokom svete službe vladika Metodije rukopoložio je Obrena Damjanca u čin đakona.
Arhipastirske gramate dodijeljene su porodicama počivših Slavka Kokotovića, Ignjata Rutešića i Milivoja Zečevića, kao i Hidroelekrani “Trebinje”, Iliji Tamindžiji, Mićku Bratiću, Iliji Šiškoviću, Milošu Bošnjaku ibratstvima Kokotović, Mišković i Bratić.
Biljana Brašnjo
foto:Vlado Ružić/eparhija.me/Željko Šapurić
video:Herceg TV/ Željko Šapurić
