U bašti porodice profesora Milije Ćeranića u šavničkom selu Duži ima voća i povrća za koje se vjerovalo da ne može uspjeti u tom dijelu Crne Gore.
Tako se ove godine kod Ćeranića mogu naći lubenice, ali i bjelopavlićki bijeli kukuruz.
Lubenice je posadio na inicijativu svojih unuka Slađane i Aleksandre koje su sjemenke iz konzumne lubenice, od igre, prvo posadile u gajbice, a kada su nikle Ćeranić ih je presadio u baštu.
„ Više je to bilo radi probe, nismo očekivali da će od njih išta biti. Međutim, prilično su dobre, ima ih težine i do jednog kilograma. Ja sam to probao da bi neko preduzimljivo momče u selima gdje ima dosta vode vidjelo i probalo da posadi jer sad vrijeme lubenica ističe, a u septembru imala bi veću cijenu nego što joj je sada“, ispričao je Ćeranić za Portal RTNK.
Duži su na nadmorskoj visini nešto iznad 1.000 metara, a osnovni je problem nedostatak vode. Ipak, vrijedni Ćeranići su se potrudli pa njihove lubenice nisu oskudijevale sa vodom.
Da može Ćeranići su pokazali i kada je u pitanju bjelopavlićki bijeli kukuruz.
„Probao sam i uspjelo je“, kaže Ćeranić.
Ćeranićev sin Dragomir u njihovoj bašti
Očekuju ove godine i prinos patlidžana kojeg su takođe po prvi put posadili. Ćeranićima je ove godine rodilo i grožđe.
U njivoj bašti uspio je i kupus sorte srpski melez 4 i to iz njihovog rasada.
„Klimatske su promjene, a davno sam utvrdio da Duži imaju više sunčanih dana, ali je problem voda. Ranije se govorilo da ovdje ne može uspjeti kontinentalno voće, mi smo prvi probali i uspjelo je, poput dunja, a prije nekoliko godina i kajsije“, kazao je Ćeranić.
Sve što uzgajaju ne tretiraju nikakvim preparatima, a Ćeranić ističe da pogoduje i to što u zemljištu nema parazita kao u nižim predjelima.
„Sve se može radom, valja probati“, kaže Ćeranić.
Biljana Brašnjo
foto:privatna arhiva
