Episkop budimljansko-nikšićki Metodije služio je na praznik Uspenija Presvete Bogorodice, u srijedu 28. avgusta, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Pivskom manastiru, povodom hramovne slave ove drevne svetinje.
Sasluživalo je sveštenstvo i monaštvo Eparhije, a u liturgijskom sabranju molitveno je učestvovao mnogobrojni vjerni narod.
Svetu službu Božju pojanjem je pratio hor Prepodobne mati Angeline pod rukovodstvom prof. Ane Bojić.
Veliki i divni praznik Uspenija Presvete Bogorodice i slavu Pivskog manastira, riječima arhipastirske besjede čestitao je Preosvećeni Episkop Metodije.
On je kazao da ovaj praznik, Uspenije, nije samo praznik usnuća Presvete Bogorodice, nego i Njenog vaskrsenja.
„Prvo vaskrsenje koje slavimo i koje je temelj i zaloga svakog ljudskog vaskrsenja budućeg, Hristovo vaskrsenje je prvo, a danas proslavljamo vaskrsenje Presvete Bogorodice jer se Ona i tijelom svojim vaskrslim na nebo vaznijela i uspela iznad svih nebesa, iznad svih angelskih i arhangelskih sila, jer je Ona časnija od heruvima i neuporedivo je slavnija od serafima, jer je Hrista bogočovjeka samog Boga, Koji se tijelom svojim začeo u utrobi NJenoj, rodila a time postala spoj i kopča božanskog, Kome je Ona dala svoju prirodu i obukla Ga u tijelo čovječanskog i svega stvorenog. To je divna i velika, nesaglediva, nepojmljiva, nezamisliva tajna, i blagodat i milost Božja“.
„Nikad ono što je stvoreno ne bi moglo biti vječno bez sjedinjenja sa božanskim. Preko One čije uspenije mi danas proslavljamo i u čijem hrami i ovoj svetoj obitelji se danas sabrasmo, spojilo se božansko i čovječansko. Svaki čovjek koji je rođen i koji će se roditi u istoriji roda ljudskog, ima potencijal za vječnost. Za svakog čovjeka, zapamtite to za svakog, bez razlike, Gospod želi da se taj čovjek spasi i samo zbog toga i ni zbog čega drugog Hristos je prošao sve ono što je prošao u svom zemaljskom životu, zbog našeg spasenja i radi našeg spasenja, propovjedao i činio čudesa, na kraju stradao i, na krstu raspet, izdahnuo, i treći dan vaskrsao, a četrdeseti dan se vaznio na nebesa. Tu čovječansku prirodu, koju je uzeo na sebe, na svu vječnost, sjeo je sa desne strane Bog i Oca, iznad svih angelskih i arhangelskih sila, iznad svih nebesa i svjetova“, rekao je Vladika.
To je, naveo je Episkop Metodije, priziv ljudskom rodu i svakom čovjeku pojedinačno da postane ličnost.
„I onaj potencijal i sjeme koje nosimo u sebi, tu bogolikost da podvigom, smirenjem, vjerom i ostalim vrlinama, a koje nam je najbolje pokazala i kroz koju se najbolje projavila ta vrlina i sve vrline, preko Presvete Bogorodice, treba da ih steknemo i da ostvarimo ono što je Gospod zamislio i prednaznačio za svakog od nas, bez izuzetka. Čuli smo u svetom Jevanđelju, gdje je Gospod došao u Vitaniju kod Marte, izgleda da je ona bila domaćica tog doma, imala brata Lazara i sestru Mariju, kod njih propovjedao i veliki se narod skupio. Marta kao prava domaćica, a gledajući da ispuni jednu od najvećih vrlina, a to je gostoljublje, putnika namjernika da dočeka, da ga usluži, posluži, ona je spremala za te sve ljude oko Isusa što su došli i za NJega, na prvom mjestu, posluženje, ali, videći da ne može da stigne u toj užurbanosti i brzlopletosti i napetosti koja se uvijek iz toga javlja, prigovorila je, čak, i Učitelju svome: Kako možeš da gledaš, ja se ovdje raspadoh služeći a ova moja sestra, koja tu kraj tvojih nogu sjedi i sluša besjedu tvoju, umjesto da mi pomogne, ti joj ništa ne kažeš u vezi sa tim“.
„Kaže joj skromno, mirno i da je ne bi povrijedio Isus: Marta, Marta, velika je ta vrlina koju ti činiš, ali znaj da je ova vrlina koju je Marija izabrala bolja od te vrline koju ti činiš. Ona je bolji dio izabrala, i tvoja je dobra, ali njena je bolja, a to je da sluša riječ Božju i da je tvori. Onda, nastavlja se Jevanđelje, a koje nije bilo u tom trenutku kad je digla iz naroda glas jedna žena, nego to se malo kasnije desilo, ali spojili su, danas u Jevanđelju, sa ovim događajem Marije i Marte, gdje je rekla ta žena, kao glas iz naroda: Blažena utroba koja te je nosila i dojke koje si sisao kad si takav Čudotvorac, jer je pred tim uzvikom On jednog čovjeka demonizovanog izliječio i tog zloduha, zbog kog taj čovjek nije mogao ni da govori, bio nijem, istjerao i oslobodio njega i taj čovjek je progovorio. Kad je Isus to čuo, rekao je: Blažena je moja majka, ali razlog NJenog blaženstva nije to što je sa mnom u srodstvu, već je uzrok i razlog blaženstva NJenog to što je uvijek slušala i uvijek spremna bila da tvori zapovijesti Božje, što je uvijek spremno i mirno rekla: Evo sluškinje tvoje, Gospode, neka mi bude po riječi tvojoj“, besjedio je Episkop Metodije.
Ona, zato što je blažena, to su, dodao je Episkop Metodije, rekli Sveti Oci, postala je Majkom Božjom, a nije blažena zato što je Boga rodila.
„Razlog Njenog blaženstva je ono što je danas u Jevanđelju Isus toj ženi ponovio: Blaženi su oni koji slušaju i tvore riječ Božju. Bez toga i bez tog ličnog podviga, bez obzira na našu pripadnost ili srodničke veze ili neke druge, s nekim bitnim ili značajnim, dakle, bez našeg ličnog podviga ništa se bitno neće desiti i promjeniti u vezi sa našim spasenjem. Bez obzira iz kog smo roda i plemena kome pripadamo i kom društevnom, socijalnom ili ekonomskom sloju pripadamo, sve ono i najvažnije što možemo da učinimo u našim je rukama. Ni od koga to ne zavisi, ne zavisi ni od mjesta, ni od sredine; ljudi su se spašavali, čak, u sodomu i gomoru. Čitali smo u Svetom pismu kad je Lot izašao i pravednik je bio i u takvoj sredini čovjek, radeći na svom spasenju, može sve promijeniti i sve drži u svojim rukama“.
„Gospod je dao nama najdragocjeniji dar koji može neko imati, a to je slobodu, slobodu za opredjeljenje, da li ćemo odabrati i taj put Hristov izabrati ili ćemo pod lošim izgovorima sebe opravdavati što idemo putem kojim ne treba da idemo. Srećan vam ovaj divni praznik Presvete Bogorodice, NJenog uspenija, drugog vaskrsenja, slike naše vaskrsenja kad bude Drugi dolazak Hristov. Neka blagodat današnjeg praznika i slavlja ove svete obitelji i molitve Presvete Bogorodice budu sa svima vama i svima nama, i svim ljudima na ovom svijetu da bude na ukrepljenje, snagu da izdržimo, da ponešto i mi uradimo na putu svog spasenja i spasenja svojih bližnjih“, poručio je Episkop Metodije.
Nakon Liturgije, blagosiljani su slavski prinosi i prelomljen je slavski kolač.
Domaćin slave bio je Zdravko Aprcović, a dio slavskog kolača i obavezu za sledeću godinu preuzeo je Luka Ćalasan.
Zajedničarenje je nastavljeno uz trpezu ljubavi, a upriličen je i bogat kulturno-umjetnički program na kojem je prazničnu besjedu proiznio književnik Budimir Dubak.
Foto: eparhija.me
