Đurđić: Ako ste istrajni i uporni, uspjećete ma koliko da je teško

Njen san je oduvijek bio da postane pripadnica Vojske Crne Gore. Od tog nauma je niko nije uspio odvratiti. Danas je jedna od najmlađih oficirki naše armije. Ona je Anđela Đurđić, i mladim ljudima je savjetovala da na svom putu ostanu istrajni i uporni i da nikada ne odustaju od svojih snova.

Anđela se školovala u Italiji, odabrala je pješadiju, a ono što je mnogima strah – padobranski skokovi – njoj je gotovo rutina.

U emisiji Mladovanje na Televiziji Crne Gore (TVCG) ispričala je da je jedan od glavnih motiva koji su je opredijelili za vojnu akademiju bio taj da nije navikla na uobičajen život, već je tražila nešto mnogo dinamičnije.

“Nešto što spaja i sport i obrazovanje. Još od malena se pojavila ta volja i želja za vojnom ili policijskom akademijom i u adolescenciji sam shvatila i saznala od meni bliskih ljudi da postoji taj konkurs za vojne akademije. Volim da se našalim i da sam možda u djetinjstvu gledala previše krimi serija, tako da me taj poziv izuzetno privlačio”, kaže Anđela.

Privlačila poglede sugrađana

Neizostavna je bila podrška porodice, ali i ponos koji su osjećali: “Međutim, s 18 godina odlučiti se da odem u drugu zemlju, da učim drugi jezik i školujem se na drugom jeziku kod njih je izazivalo neizmjerni strah, prije svega za mene kako cu se snaći, da li ću uspjeti u tome, ali mislim da su oduvijek bili moj oslonac i podrška i toga nikada nije izostala”.

No, privlačila je poglede sugrađana koji su se, kaže, nerijetko iznenađivali “da upravo jedna ženska osoba je pripadnik VCG”.

“Mada mogu da kažem da se posljednjih godina ljudi itekako navikavaju na osobu ženskog pola upravo u ovoj uniformi i mogu da kažem da makar na njihovim licima čitam prijatno iznenađenje, makar što se tiče sugrađana i prijatelja koji me vide u uniformi”, priča Anđela.

Zanimalo nas je i da li se ikad pokajala zbog odabira profesije: “Pa znate kako, ako se probudite u 4.30 ujutro, pod punom vojničkom opremom, maskirani, sa šljemom na glavi, puškom o vrat, naravno da sam se zapitala da li ja to mogu i da li to vrijedi toga. Neke aktivnosti, preprepka, neka nezamjenjiva iskustva na akademiji i na poslu, to ništa ne mogu zamijeniti i smatram da sam itekako donijela pravu odluku”.

Terenska obuka bila je, kaže, vrlo zahtjevna, i iziskivala je mnogo vremena, odlučnosti i istrajnosti.

“Iziskuje i spremu, ali mislim da niko nije rođen spreman. Od prvog dana akademija do danas ja sam jedna osoba koja se izuzetno promijenila na bolje, nadam se, stekla sam toliko tog nekog iskustva koji jedan fakultet ne bi mogao da mi pruži”, kaže Anđela.

NIKŠIĆ PROGNOZA