Zbog svojih prirodnih i drugih karakteristika, rijeka Ćehotina zaslužuje da bude zaštićene i dobije status spomenika prirode.
To je predloženo Nacrtom studije zaštite rijeke Ćehotine u Opštini Bijelo Polje, za koji je organizovana javna rasprava, koja će trajati do 23. spetmbra.
“Ideja zaštite gornjeg toka Ćehotine na teritoriji opštine Bijelo Polje, na potezu od samog izvora rijeke u podnožju planine Stožer i nizvodno kanjonom rijeke do administrativne granice sa opštinom Pljevlja na području sela Bliškovo je bazirana na zaštiti površinskih voda, biodiverziteta rijeke i okolnog područja, kao i samog pejzaža kanjona rijeke Ćehotine i okolnog prostora”, piše u studiji koju je uradila Agencija za zaštitu životne sredine.
Navodi se da je Ćehotina najsjevernija rijeka u Crnoj Gori, ukupne dužine je oko 125 km, od čega 95 kilometara pripada Crnoj Gori. Predstavlja desnu pritoku Drine u mjestu Foča (BIH). Izvire ispod planine Stožer na nadmorskoj visini od 945 mnv. Područje za koje je predviđena zaštita obuhvata izvor Glavu Ćehotine i gornji tok od 6,5 kilometara. Područje je saobraćajno povezano magistralnim putem koji vodi od Bijelog Polja preko Tomaševa i Vraneške doline do Pljevalja.
“Ovo područje upotpunjava cjelokupnu zaštitu gornjeg toka rijeke Ćehotine, ne samo na teritoriji opštine Bijelo Polje, već i na teritoriji opštine Pljevlja čija je procedura zaštite u završnoj fazi”.
Kao vrsta zaštićenog područja predlaže se Spomenik prirode, sa zonama zaštite II i III. Ukupna površina zaštićenog područja iznosila bi 516,69 hektara, odnosno 5,89 hektara u zoni II i 510,8 hektara u zoni III.
Kao osnovne vrijednosti zaštićenog područja navode se kopneni i vodeni biodiverzitet sa vrstama i staništima značajnim za zaštitu: staništa potočne pastrmke i osam različitih natura stanišnih tipova, među kojima su vrbaci sive vrbe duž obala, formacije kleke, nizijske i planinske livade, travnjaci i pašnjaci, planinske šume smrče, šume crne johe i gorskog jasena, kao karbonatne stijene sa vegetacijom.
Po Zakonu o zaštiti prirode, definicija kategorije “spomenik prirode glasi”: “Spomenik prirode je područje kopna ili mora odnosno kopna i mora u kojem se nalazi jedan ili više prirodnih ili prirodno-kulturnih oblika, koji imaju ekološku, naučnu, estetsku, kulturnu ili obrazovnu vrijednost”. U spomeniku prirode zabranjeno je vršiti radnje, aktivnosti i djelatnosti koje ugrožavaju obilježja, vrijednosti i ulogu zaštićenog prirodnog dobra.
Kako se navodi, osnovni uzroci ugrožavanja vrsta i staništa na slivnom području Ćehotine su sječa šuma, požari, zarastanje travnatih staništa i klimatske promjene, a tu su i ilegalni lov i ribolov.
“Ilegali ribolov/krivolov izgleda kao najintenzivniji negativni pritisak na ovom području. Iako je posljednjih godina značajno smanjen i dalje je prisutan ilegalni ribolov/krivolov (postavljanje mreža, i upotreba elektroagregata). Ovo je destruktivno ne samo po jata riba koja se tom prilikom ciljano love, već i po sve ostale organizme u vodi i samo stanište. Uništavanjem riblje mlađi na ovaj način ne omogućava se da riba odraste i ostavi potomstvo tako da prelov postaje još intenzivniji. Stavljanjem područja Ćehotine pod zaštitu može doprinijeti suzbijanju ove pojave, jer će se u tim uslovima vršenje ovih aktivnosti smatrati krivičnim djelom koje se sankcioniše dužim vremenskim kaznama i što će uticati na (dosadašnje) počinioce da odustanu od tih aktivnosti”.
Preporuke su da se utvrdi broj i rasprostranjenost divljači, izradi lovna osnova, katastar lovišta, razmotri inoviranje metodologije za utvrđivanje brojnog stanja za pojedine vrste divljači, ojača saradnja lovočuvara i lugara, pojača aktivnost na podizanju ekološke svijesti, stepena obrazovanja i volonterskog uključivanja…
“Na ovaj način osposobljena radna snaga upravljačke organizacije/ preduzeća će biti spremna za kreiranje novih i inoviranih usluga, naročito posmatranje divljači, edukativnih staza, specijalizovanih ponuda za domaće i inostrane posjetioce. Stavljanjem pod zaštitu predmetnog područja koje bi pratilo smanjivanje evidentiranih pritisaka na ekosistem uz koordinaciju i upravljanje zaštićenim područjem u kontekstu dostizanja ciljeva održivosti, osiguravaju se višestruke koristi: obnova ribljeg fonda i potencijal za razvoj sportskog ribolova po sistemu “uhvati pa pusti”, očuvanje ambijenta za razvoj drugih vidova turizma, uključujući kulturnoobrazovni, kao i benefiti za lokalno stanovništvo kroz povećanje prihoda i zaposlenja kroz razvoj seoskog turizma i plasman lokalnih poljoprivrednih proizvoda”.
Foto: Da zaživi selo
