Da su čuveni bihorski ćilimi tražen proizvod, ne samo u Crnoj Gori, nego i širom Evrope potvrdila je u razgovoru za „Dan“ i predsjednica Udruženja „Vrijedne ruke“ Sabaheta Novalić, čiji se pogon za proizvodnju domaće radinosti nalazi na lokalitetu Kutnje brdo, i to na granici sela Lagatori i Trpezi. Ona ističe da su ćilimi, koji se i dalje, kao posebna umjetnina, izrađuju na tradicionalni način, najtraženiji artikal koji proizvode.
– Mogu slobodno da kažem da bihorski ćilim koji se proizvodi u našem pogonu, ali i u kućama kod vrijednih članica našeg udruženja, osvajaju evropsko tržište. Toliko su traženi da mi ne uspijevamo da odgovorimo narasloj potražnji. Radi se o ćilimu koji je 2016. godine zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro Crne Gore. Zato je, između ostalog, toliko i tražen na tržištu. Važno je reći da su mnogi, između ostalog, za Petnjicu čuli zahvaljujući upravo ovdašnjem ćilimu i da on predstavlja pravi brend čitavog bihorskog kraja – ističe Novalić.
Kaže da ćilime prodaju i na domaćem tržištu, ali i u inostranstvu, te da je bihorski ćilim izazivao znatiželju posjetilaca na brojnim sajmovima gdje su ga članice Udruženja „Vrijedne ruke“ izlagale.
– Ćilimi su zaista tražena roba. To se, između ostalog, pokazalo i na sajmoviva u Budvi, Ulcinju i Podgorici na kojima smo nedavno učestvovali. Ćilime prodajemo i u Crnoj Gori, ali posebnu prođu imaju u inostranstvu i to najviše zahvaljujući našoj dijaspori. Ljudi jednostavno vole da u svojim domovima imaju nešto vrijedno što ih podsjeća na zavičaj. No, i ljudi koji nijesu sa ovih prostora, uviđajući o kakvom se proizvodu radi, rado se odlučuju da kupe naše ćilime – objasnila je Novalić.
Prema mišljenju istaknutih etnografa i etnologa, ćilim je u naše krajeve došao sa turskim osvajanjem. Inače, smatra se da ćilimi potiču iz drugog ili trećeg vijeka prije nove ere sa prostora Kaspijskog jezera i armenijskih vrleti. Kao velika umjetnička vrijednost, sa kompleksnim kulturnim značenjem i likovnom posebnošću, uz tradiciju od nekoliko hiljada godina, danas se ćilim izučava na prestižnim univerzitetima. Tehnika izrade ćilima ostala je gotovo ista od njenog nastanka. Tako je u Bihoru izrada ćilima vremenom postala tradicija. Uglavnom je to bio ženski zanat i proizvod. Tkale su ga darovite žene pa je, najčešće, od jednostavnog tkačkog proizvoda postajao umjetničko djelo.
Novalićeva podsjeća da je da je za izradu ćilima potrebno dosta vremena i posebnog umijeća.
– Da bi izatkale jedan ćilim od šest kvadrata tri, četire žene, uz uvježbanu rutinu i veliko umjeće, treba da potroše više od mjesec dana. To samo po sebi govori kakav je to mukotrpni rad. No, za tako nešto je potrebna i volja i upornost žena koje nastoje da i na ovakav način promovišu vrijednosti Bihora – naglasila je Novalićeva.
Podsjetila je da posebnu atrakciju u pogonu u Kutnjem brdu predstavljaju, stari razboji.
– U pogonu ima četiri razboja, a jedan od njih je star oko sto godina. Pamtim priču kako je moja majka učila da radi na ovom razboju. To je ručni razboj za ćilime, serdžade, dekice u pole, krpare i za izradu raznih materijala od vune. Sve su to dragocenosti od posebnog značaja – zaključila je Novalić, uz napomenu da je zanat tkalje naučila još od ranog djetinjstav i da svoje umjeće rado prenosi na sve one koji za tako nešto poakažu interesovanje.
izvor,foto:DAN
