Udruženje drvoprerađivača Plava ukazalo je da i pored brojnih apela i zahtjeva do danas nijedno oboreno i suvo stablo u Nacionalnom parku Prokletije nije obuhvaćeno sanitarnom sječom koja bi, kako ističu, trebalo da bude preventivna mjera protiv širenja sekundarnih štetočina koje ugrožavaju i zdravi dio šume.
Predstavnik tog udruženja Nedžad Cecunjanin smatra da se propuštanjem da se na pravi način vodi računa o šumama, stvara dvostruki problem. Insekti poput potkornjaka, upozorava on, razmnožavaju se i uzrokuju propadanje čitavih sastojina, a usput se propušta ekonomski iskoristiti šuma koja bi po zakonu morala biti uklonjena.
– Napravila bi se korist i šumi, ali i malim drvoprerađivačima. Ovako štetu imaju svi, najviše priroda i lokalno stanovništvo, kao što je bio slučaj sa prevođenjem nekoliko malih rijeka u cijevi minihidroelektrana na ovom području – kategoričan je on.
Previše se kasni
Iako su prije tri godine veliki snijeg i vjetar proizveli da iz korijena bude izvaljeno više od 3.000 kubika šume, mahom smrče, u Nacionalnom parku Prokletije do danas nije izvedena sanitarna sječa, a u međuvremenu poništen je tender za izvođača koji je trebalo da realizuje taj posao. Drugi tender nije raspisan, a time su oštećena stabla ostala u šumi.
Najteže su pogođene zone Babinog polja, Treskavca, Košutice…
Cecunjanin ističe da je to trebalo prevazići na način što bi se dodijelila sanitarna sječa domaćim, plavskim prerađivačima, umjesto što se problem prolongira a njegov efekat postaje sve izraženiji.
– Time bi korist imalo lokalno stanovništvo. Ovako, sušom i napadom štetočina sada je obuhvaćena mnogo veća površina, odnosno broj stabala, što su potvrdili i nalazi šumske inspekcije na terenu. Kasni se puno. Sve da se ove godine dodijeli posao bilo kome, nemoguće ga je realizovati kada se pogoršaju vremenske prilike. Posljedica će biti da iduće godine još više stabala bude zaraženo, a šume pretrpe dodatnu štetu – upozorava on.
Prema njegovim riječima, mali drvoprerađivači iz Plava i Gusinja su se udružili i napravili konzorcijum i bilo bi logično da se takav posao uz kontrolu stručnjaka dodijeli domaćim firmama.
– Ranije je postojala praksa doznačavanja i izvođenja sanitarne sječe. U rano proljeće, šumarski radnici bi, kad bi vrijeme dozvolilo, kad okopni, išli i čistili ta stabla. Zašto se ne primjenjuje i ta praksa sada, kao što je definisano u zakonu o zaštiti prirode – nije mi jasno. Ali opasnosti su velike, od obolijevanja šume, do opasnosti da takva stabla u slučaju požara budu buktinja koju nije moguće iskontrolisati – smatra Cecunjanin.
Ranije mjere
Posljednja velika sanitarna sječa u NP Prokletije, najmlađem crnogorskom nacionalnom parku, sprovedena je 2012. godine, nakon zime koja je izazvala veliku štetu jer su snijeg i vjetar izvalili mnogo stabala. Čišćenje šume je spriječilo širenje sekundarnih štetočina.
– Upravo je sanitarna sječa tada spriječila ono što imamo danas – da problem dobije mnogo šire dimenzije. U praksi imamo situaciju da već godinama nije uklonjeno nijedno oštećeno i oboreno stablo. Procjenjuje se da takvih ima trenutno između 10-15.000, a progresijom razmnožavanja potkornjaka, moglo bi se desiti da do kraja iduće godine količina bude uvećana tri do četiri puta – kaže Cecunjanin.
On smatra da bi trebalo oformiti firmu koja bi se bavila čišćenjem šume i stabala koja stradaju od takozvanih snjegoizvala i vjetroizvala.
Smrča je naročito podložna tome zbog specifičnog, plitko postavljenog korijena. Zato je ona ujedno i glavna meta potkornjaka.
Sa druge strane, drvoprerađivači i stručnjaci upućeni u stanje na terenu, ističu da je sada premalo vremena da se u narednih mjesec sanitarna sječa, sve i da se donese takva odluka, realizuje.
– To je tako zbog činjenice da se u nacionalnom parku ne može pristupiti sječi uz upotrebu mašina, već se mora koristiti volovska ili konjska zaprega kako se ne bi ugrozio ambijent – kazao je sagovornik Pobjede.
Nacionalni parkovi sanitarnu sječu ne doživljavaju kao prioritet, već kao krajnju mjeru.
Takav je slučaj na Durmitoru, gdje je, kako je ranije Pobjedi rečeno u nacionalnim parkovima, razlog zašto se kalkuliše sa takvim mjerama to što je bilo zloupotreba i pritiska javnosti.
Cecunjanin navodi da je mnogo razloga zbog kojih država, odnosno Nacionalni parkovi ne poštuju zakonske propise.
– Djelimično što se plaše reakcije ili zloupotreba. Ali je to moguće eliminisati strogom kontrolom i uključivanjem stručnjaka i inspekcijskih službi. Tako se radi u regionu, poput Tare u Srbiji gdje se upravo zahvaljujući sistematskoj brizi i sprovođenju sanitarne sječe otvara prostor za rast mladog drveća, odnosno mogućnost da priroda sama sebe obnavlja – ističe on.
Pritom, kaže Cecunjanin, očišćen teren i eliminisanje bolesnih stabala čini da i predio bude ljepši, a time doprinosimo i turističkoj valorizaciji prostora.
– Ovako, niko koristi nema, a šuma propada na oči. Na sreću, nije bilo požara, inače bi tek onda osjetili kakve bi strahotne efekte po prirodu pretrpjeli. A ostalo bi pitanje ko bi onda bio kriv, odnosno ko bi snosio odgovornost – ističe sagovornik.
Sa aspekta ekonomskih efekata, Cecunjanin smatra da bi izvlačenje izvalina, omogućili da se oštećeno i oboreno drveće koje je pogodno za ogrijev plasira na domaćem tržištu, po povoljnijim cijenama što bi, smatra on, doprinijelo da cijela akcija proizvede i socijalne efekte, a time ima i dodatno opravdanje.
Foto: UGC
