Vukčević: Optužnica SDT-a je politički obračun sa mnom

Bivši izvršni direktor Investiciono razvojnog fonda (IRF) Zoran Vukčević danas je u podgoričkom Višem sudu kazao da optužnica Specijalnog tužilaštva protiv njega za navodni pokušaj zloupotrebe službenog položaja predstavlja prikupljanje političkih poena i obračun nezakonito postavljenog borda direktora IRF-a nakon smjene vlasti 2020. godine.

On je negirao da je naložio falsifikovanje ugovora o radu preko kojih je, po stavu SDT-a, ugovarao otpremnine za sebe i još nekoliko kolega u slučaju prestanka funkcije bez potpisivanja Sporazuma o prekidu radnog odnosa.

„Apsolutno ne priznajem izvršenje krivičnog djela a što ću i dokazati u ovom postupku. Ovo je politički obračun lično sa mnom. Ljudi koji su se našli sa mnom na optuženičkoj klupi su koleteralna šteta. Prezentiraću vam dokaze na osnovu kojih će se zaključiti da sadašnje rukovodstvo IRF nije biralo sredstva da se obračuna sa mnom“, kazao je Vukčević danas pred sudom.

Proces vodi sudija Igor Đuričković.

Na optuženičkoj klupi za pokušaj zloupotrebe službenog položaja su se pored Vukčevića našli bivši direktor Sektora za finansijske i pravne poslove IRF-a Branislav Janković i Zoran Vujović – nekadašnji direktor kreditnog sektora dok je šefica kabineta izvršnog direktora Slobodanka Radulović po stavu SDT-a odgovorna za prekoračenje granica svojih ovlašćenja.

Vukčević je pred sudom ustvrdio da je 29. decembra 2020. godine smijenjen dotadašnji Odbor direktora IRF-a i izabran novi Rješenjem Vlade a što je klasično kršenje zakona jer je IRF akcionarsko društvo pa se članovi odbora direktora razrješavaju i imenuju na Skupštini akcionara.

U tačnost ove tvrdnje on se pozvao na korespodenciju koju je imao sa tadašnjim ministrom finansija koji je od njega tražio da zakaže vanrednu Skupštinu akcionara radi razrješavanja starih i imenovanja novih članova odbora.

„Zašto zakonska i statutarna procedura nije ispoštovana nije mi jasno ali mi je jasno da se radi o brzini zbog ubiranja političkih poena i što prije da se politički obračunaju sa mnom, ne birajući sredstva. I tako taj novi nezakonito izabrani Odbor direktora na sjednici 13.januara 2021. godine donosi odluku o razrešenju mene kao izvršnog direktora“, kazao je Vukčević.

On je naveo da je prije održavanja te sjednice nove članove odbora obavijestio da neće ostati u Fondu i da traži da se sporazumno raskine Ugovor o radu shodno kojem mu sleduje isplata 24 neto mjesečne zarade.

Novi odbor se saglasio sa zahtjevom Vukčevića što je navedeno u odluci o njegovom razrješenju.

„Postoji pisani dokaz da su prihvatili moj predlog da ne ostanem u IRF i da se sporazumno raskine radni odnos. Ali nije bilo tako“, precizirao je optuženi.

On je naveo da je prošlo više od mjesec od ovog dogovora ali da odluka Odbora direktora njemu nije dostavljena.

„Bilo koja odluka o smjeni ili postavljenju mora biti dostavljena licu na koje odnosi barem u roku od 7 dana. Kopiju ove odluke sam dobio od zaposlenih“, kazao je Vukčević.

Isti Odbor direktora na narednoj sjednici 15. februara donosi odluku o izmjeni prethodne odluke kojom se brišu tačke dva i tri o sporazumnom raskidu radnog odnosa.

U obrazloženju se navodi da je greškom stručnih službi predloženo raskidanje Ugovora o radu zaključenog izmedju IRF i Vukčevića, kao i zaključenje Sporazuma o prestanku radnog odnosa između IRF i dr Zorana Vukčevića.

„Nevjerovatano ali istinito, neprofesionalizam i očigledno da su to učinili samoinicjativno ili su dobili nalog da se sa mnom obračunaju na način na koji će me lišiti prava da raskinem radni odnos sporazumom i naravno da me u javnosti blate“, kazao je Vukčević.

On je ukazao da njegovi dopisi sa zahtjevom o isplati 24 neto mjesečne zarade po prestanku radnog odnosa opovrgavaju navode iz optužnice da je u lažnom ugovoru stavljeno da se raskine ugovor o radu sa otpremninom bez sporazumnog raskida Ugovora o radu.

Vukčević je sudu ponudio na uvid zvanični mejl sekretara IRF u kojem ga obavještava da je shodno dogovoru i na njegov zahtjev u prilogu dostavljan predlog Sporazuma o prestanku radnog odnosa.

„Činjenica je da već tada tražim sporazum. I to govori da nije logično da se u januaru 2021. godine – dan prije moje smjene priprema Predlog sporazuma o prestanku odnosa a da je nekoliko mjeseci ranije traženo odo tog istog sekretara da navodno mijenja dokumentaciju kako bi se meni olašalo da iskoristim priliku da uzmem 24 neto zarade“, kazao je Vukčević.

IRF ignoriše i dopis Vukčevića koji je poslat 11. februara gdje izvršnu direktoricu podsjeća da nije dobio Rješenje o razrješenju i insistira na potpisivanju Sporazumnog prestanka radnog odnosa.

Odgovora nema i ovog puta pa Vukčević ponovo reaguje 28. februara tako što šalje dopis na zvanične imejl adrese Velizara Kaluđerovića, predsjednika OD, Irene Radović, izvršne direktorice IRF, kao i na zvanični info mail IRF.

Pored zahtjeva koje je isticao u ranijim dopisima, Vukčević ovaj put obavještava novi menadžment da je na njegov žiro račun leglo nekoliko uplata ali bez pravnog osnova. Pod pretpostavkom da se radi o nekom propustu, Vukčević traži instrukcije kako da IRF-u vrati uplaćeni novac.

„Dan nakon što sam ovaj mejl poslao IRF-u počinje medijska hajka protiv mene, oko mog statusa, otpremnina… To se tako spinuje kao da sam ja već uzeo otpremninu“, kazao je Vukčević.

On je dodao da je u narednom dopisu istim osobama pisao da nije korektno da iz štampe saznaje odluke IRF-a koje se odnose na njega i potom ih najljubaznije molio da ga obavještavaju o odlukama u vezi sa njegovim radnim statusom.

Optuženi je ustvrdio da je tada menadžmentu IRF-a poslao i adresu na kojioj je tada boravio zbog zdrastvenog stanja.

„Ali očigledno je da oni već i tada spremaju plan kako da me diskredituju, politički obračunaju sa mnom i da zaobiđu proceduru sporazumnog raskida radnog odnosa. 1. marta 2021. godine dobijam mejl od Milene Radonjić, koja je bila pripravnik dok sam je bio u IRF, u kojem me obavještava da su navodno slali odluke o mom razrešenju ali da mi nije uručena, i da mi šalju ponudu za izmjenu ugovorenih uslova rada i novi ugovor. Jedino im je to bilo važno i tom prilikom sam im dao i novu adresu đe mogu da mi uruče dokumenta. Dakle, već su imali pripremljne plan kako da mi podmetnu i da izbjegnu sporazumni raskid radnog odnosa“, navodi Vukčević.

Sljedeći potez menadžmenta IRF-a je bila da Vukčeviću ponudi radno mjesto savjetnika za naplatu potraživanja i restruktuiranje obaveza.

„Radi se o namjernom pokušaju da se ja potcijenim i da ne prihvatim to radno mjesto. Da su bili elemnetarno korektni da su mi ponudili adekvatno mjesto mom znanju, obrazovanju i iskustvu pa da razgovoramo o mogućem mom angažovanju u IRF odnosno da napravimo mogući dogovor koji bi se pretočio u sporazum. Ali ovako to je nešto što se ne može opravdati osim namjere da se obračunaju sa mnom po svaku cijenu“, navodi Vukčević.

On je sudu ukazao i da mu je ponuđeno mjesto utvrđeno Sistematizacijom koja je nezakonito usvojena.

„Sada novo rukovodstvo postaje ekspeditivno. Izvršna direktorica već 9.marta poslala je rješenje o prestanku radnog odnosa i otkazu Ugovora o radu. Zamisilte datum na rješenju je 9.mart – dakle isti kad sam ga i ja primio. Ekspeditivno nema šta. A ja još ni danas nemam niti jedan odgovor na moje molbe oko sporazumnog raskida radnog odnosa“, naveo je Vukčević.

On je podsjetio sud da je pravo na otpremninu zakonsko pravo i ta mogućnost je određena Zakonom o radu i Zakonom o privrednom društvima.

„To pravo postoji za sve zaposlene. U IRF to pravo postoji i za menadžment od njegovog osnivanja dakle od 2010. Postoje slučajevi isplate kao npr 2014 godine kada je tadašnje bivšim menadžerima prestao radni odnos na njihov zahtjev i na osnovu sporazuma im je isplaćena otpremnina. I ja sam tražio isto to i na isti način bez bilo kakvih lakših procedura ili povoljnosti već jednostavno onako kako je to propisano. Radi se o ignosrisanju mojeg prava i to u ovakoj proceduri koja je blago rečena čudna. Dobijam ponudu o novom radnom mjestu a predhodno nijesam dobio odluku o razrešenju sa mjesta izvršnog direktora niti odgovor na moj zahtjev o sporazumnom raskidu ugovora. U toj situaciji sam jedino mogao da tražim svoje pravo pred nadležnim sudom i taj postupak je u toku“, precizirao je Vukčević.

Međutium, Vukčević tvrdi da za njega tada počinje prava noćna mora.

„Kreću medijska spinovanja, na njima dobijanje političkih poena. U tom periodu nastaje utrkivanje ko će više krivičnih prijava podnijeti. Medijske najave podnošenja krivične prijave i ne samo u ovom slučaju već i drugim. Mislim da su podnijeli još 3 ili 4 krivične prijave protiv mene. U prvoj godini novo rukovodstvo je pretražilo svaki papir uključujući i moju e mail postu i to ličnu. S obzirom da nijesu mogli naći ništa što se tiče osnovnog poslovanja IRF -avanje kredita pronašli su teme za krivične prijave iz radnih odnosa kao i ABU Dabi fond kojim je upravljalo Ministarstvo poljoprivrede“, navodi Vukčević.

Novo rukovodstvo IRF-a tek u septembru 2021. godine podnosi krivičnu prijavu protiv Vukčevića i još pet osoba.

„U tom periodu napravljen je neviđen pritisak na zaposlene samo da svjedoče protiv mene čak i na one protiv kojih su podnešene krivične prijave“, utvrdio je Vukčević.

SDT je optužilo Vukčevića da je na osnovu falsifikovane dokumentacije nakon odlaska sa funkcije potraživao od države isplatu otpremnine od 125.445,36 eura, Janković 59.855,52 eura a Vujović 55.009,92 eura.

Vukčević: Tokom mog angažovanja u IRF realizovano milijardu i 200 miliona eura kredita

Bivši izvršni direktor IRF-a Zoran Vukčević predočio je sudu da je u IRF radio od 2014. do 2020. godine u kojem periodu je realizovano preko 1.200.000.000 eura kredita.

„U tom periodu rada IRF su kontrolisali i interne i eksterne institucije i nikada nije bilo kakvih negativnih mišljenja. Kontrolu rada svake godine su radile renomirane međunarodne revizorske kuće (Deloite, Ernst&Young, BDO)“, kazao je Vukčević napominjući da je 2018. godine Evropska investiciona banka odobrila IRF-u 150 miliona eura kredita pošto je revizorska kuća BDO iz Velike Britanije sa ekspertima iz Londona dala pozitivno mišljenje o radu ovog fonda.

On je istakao da je IRF državni fond ali da sredstva za svoj rad kao i pokriće svih troškova obezbjeđuje sam bez dotacija, budžetskih sredstava ili bilo koje druge pomoći države.

Govoreći o efikasnosti rada fonda u vrijeme dok se on nalazio na čelu, Vukčević je predočio da je nivo nekvalitetnih kredita iznosio 1,9 odsto dok se ovaj procenat u bankarskom sektoru kretao od četri do šest odsto.

„U svim godinama rada IRF keficijenat solvetnosti se kretao značajno iznad zakonom utvrđenim iznosom (8 odsto), nekad se kretao i preko 30% ali i 2022 godina je iznosio 24odsto. To govori o radu IRF i da efikasnost rada iz pomeutog perioda ima refleksiju i nakon 2020.godine“, kazao je Vukčević.

Foto: Igor Milić/ Dnevno.me

NIKŠIĆ PROGNOZA

Table of Contents