Advokat Andrija Dakić juče u završnim riječima pred Višim sudom nije sporio da je njegov branjenik Goran Aleksić ubio Dejana Lakušića 25. decembra 2021. godine u Podgorici, ali je osporio kvalifikaciju tužilaštva da je Aleksić to učinio iz koristoljublja.
Sa druge strane, tužiteljka Ana Radović ostala je u cjelosti pri optužbi da je Aleksić počinio zločin kako bi izbjegao vraćanje duga većeg od milion eura i zatražila od suda da okrivljenom izrekne dugotrajnu kaznu od 40 godina zatvora.
Sutkinja Irena Šofranac-Nedović je izricanje presude zakazala za 21. februar.
Prema navodima optužnice, Aleksić je 25. decembra 2021. godine, oko 17.55 časova, u bašti ugostiteljskog objekta „Stefan“ u Ulici bratstva i jedinstva u Podgorici, iz koristoljublja ubio Dejana Lakušića, zbog ranijeg novčanog duga u iznosu od preko million eura koji je imao prema oštećenom.
Tužilaštvo tvrdi da je Aleksić, radi izbjegvanja vraćanja duga, prišao Lakušiću dok je sjedio u bašti lokala i u njega, iz neposredne blizine, ispalio osam projektila iz pištolja „crvena zastava M57“, sa kojeg je uklonjen fabrički broj. Lakušić je tom prilikom zadobio više rana u predjelu vitalnih organa, od kojih povreda je neposredno nakon pucnjave i preminuo.
– Optužnica ne sadrži niti jedan dokaz da je ubistvo izvršio iz koristoljublja, već se radi o krivičnom djelu ubistvo. Utvrđivanje motiva je nužno za kvalifikovanje teškog ubistva, ne smije ostati neutvrđen, mora biti detaljno obrazložen i nedvosmislen, a ne kako je to optužnicom predstavljeno na proizvoljan način – kazao je advokat Dakić.
On je istakao da ,,dokaz za postojanje motiva koji se navodi mora biti utvrđen sa potpunom sigurnošću, a tužilaštvo u tom pravcu nije ponudilo niti jedan pravni dokaz“.
– U toku čitavog postupka tužilaštvo je uložilo napore da dokaže postojanje poslovnog odnosa između okrivljenog i oštećenog, a koji ni sam okrivljeni nije sporio. Međutim, iz odbrane okrivljnog proizilazi da se radilo o jasnom primjeru zelenaškog pravnog posla koji je u potpunosti realizovan na nesrazmjeran i nepovoljan ishod po Aleksića, a na što je bio primoran – precizirao je advokat Dakić.
On pojašnjava da postojanje odnosa dugovanja između okrivljenog i oštećenog nije automatski po sebi dokaz za postojanje koristoljublja.
– Da je postojalo koristoljublje, okrivljeni bi svakako izabrao drugi način izvršenja i ne bi se sam prijavio odmah nakon izvršenja krivičnog djela. U odnosu na njegovo životno iskustvo i psihička svojstva ličnosti, odnosno činjenice da se radi o ,,osobi visoko prosječnih intelektualnih sposobnosti“, kako je to navedeno u nalazu mišljenju komisije vještaka, okrivljeni je morao znati kakva ga posljedica očekuje. Okrivljeni se suočava sa bezuslovnom kaznom zatvora, iako je starije životne dobi i osoba koja je naviknuta na život u inostranstvu, a životno i logički on bi, da je ubistvo počinio iz koristoljublja, ostatak života proveo kao bjegunac u inostranstvu, a ne kao pritvoreno lice – kazao je advokat Dakić.
On je zatražio od suda da prilikom odmjeravanja visine zatvorske kazne u obzir uzme olakšavajuće okolnosti da se radi o porodičnom čovjeku, ocu troje djece, osobi starije životne dobi sa lošim zdravstvenim stanjem i činjenicom da je u trenutku izvršenja krivičnog djela bio u stanju smanjene uračunjivosti.
Odbrana je podsjetila da optuženi Aleksić nakon počinjenog zločina nije bježao, nego se sam prijavio i time olakšao istražnim organima pravilno utvrđivanje stvarnih i odlučnih činjenica.
– Radi se o čovjeku neporočnog vladanja koji ranije nije osuđivan i koji je djelo izvršio u teškoj muci u kojoj se našao višegodišnjim progonom i maltretiranjem od strane oštećenog, kako njega, tako i njegove najbliže porodice. Ova činjenica je potvrđena i vještačenjem komisije vještaka iz koje se utvrđuje da je krivično djelo psihopatološki motivisano afektom straha srednjeg intenziteta i da je u vrijeme izvršenja krivičnog djela kod okrivljenog mogućnost da upravlja postupcima bila smanjena – istakao je advokat Dakić.
Foto: elements.envato