Iako većina građana Crne Gore smatra da je država bezbjedna, nasilje u porodici ostaje jedan od najozbiljnijih društvenih problema. Istraživanja pokazuju da 92 odsto građana vjeruje da nasilje postoji, dok značajan broj ispitanika i dalje opravdava fizičko nasilje u određenim situacijama, što ukazuje na duboko ukorijenjene patrijarhalne obrasce i nedovoljnu institucionalnu podršku žrtvama, piše u Sektorskoj analizi za oblast zaštite nasilja u porodici 2027, koju je uradila Uprava policije.
Nasilje u porodici predstavlja jedan od ključnih izazova u oblasti javne bezbjednosti i zaštite ljudskih prava u Crnoj Gori, pokazuje Sektorska analiza za utvrđivanje prioritetnih oblasti od javnog interesa za finansiranje projekata nevladinih organizacija iz Budžeta za 2027. godinu. Podaci iz više istraživanja ukazuju da, uprkos rastu spremnosti građana da prijave nasilje, sistem zaštite i dalje ima ozbiljne nedostatke.
Prema istraživanju o percepciji policije, koje je sprovela misija OEBS-a, 71 odsto ispitanika smatra da je Crna Gora bezbjedna ili donekle bezbjedna, ali je istovremeno zabilježen rast broja onih koji se osjećaju nebezbjedno, sa 19,1 na 24,9 odsto. Posebno zabrinjava podatak da je osjećaj bezbjednosti u zajednici pao, dok raste broj građana koji izražavaju nesigurnost.
Kada je riječ o prijavljivanju nasilja u porodici, podaci pokazuju blagi napredak.
„U odnosu na istraživanje iz 2019. godine zabilježen je porast broja građana koji bi prijavili nasilje u porodici – sa 74,8 odsto na 80,2 odsto, dok 55,2 odsto ispitanika tvrdi da bi nasilje sigurno prijavilo policiji“, navodi se u analizi.
Ipak, autori upozoravaju da ove podatke treba tumačiti oprezno, jer ispitanici nijesu bili suočeni sa realnom situacijom u kojoj bi morali prijaviti osobu iz svog okruženja.
Dodatno istraživanje sprovedeno na uzorku od 1.103 ispitanika pokazuje da čak 92 odsto građana vjeruje da nasilje u porodici postoji u Crnoj Gori, dok 38 odsto poznaje nekoga ko je žrtva nasilja, a 13 odsto je lično bilo izloženo nasilju.
„Najčešće žrtve su žene i djeca, dok su nasilnici najčešće supruzi ili bivši partneri, a ključni uzroci nasilja su zloupotreba moći, bolesti zavisnosti, ekonomska kriza i patrijarhalni društveni obrasci“, navodi se u istraživanju.
Posebno zabrinjava podatak da četvrtina ispitanika smatra da postoje situacije u kojima je fizičko nasilje opravdano, dok se žrtve često krive zbog toga što ne napuštaju nasilnika. Takođe, veliki broj građana ne prepoznaje latentne oblike nasilja, poput kontrole komunikacije, kretanja ili finansija.
Finansijske posljedice nasilja su značajne. Istraživanje UNDP-a pokazuje da nasilje nad ženama državu košta do 0,5 odsto BDP-a, odnosno oko 18 miliona eura godišnje, zbog smanjene produktivnosti i odsustva žrtava sa posla.
Monitoring primjene Protokola o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja, koji je sproveo SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica, ukazuje da sistem još nije u potpunosti funkcionalan.
„Protokol nije zaživio u praksi zbog nejasnoća pojedinih odredbi, nedostatka kapaciteta u policiji i slabe multisektorske saradnje“, navodi se u izvještaju.
Kao ključni problemi izdvajaju se nedovoljan broj policijskih službenika koji rade na slučajevima porodičnog nasilja, posebno na sjeveru i jugu države, nedovoljna edukacija službenika koji izlaze na teren, kao i nedostatak specijalizovanih inspektora u svim odjeljenjima bezbjednosti.
Preporuke uključuju obavezne obuke za policijske službenike, imenovanje inspektora za porodično nasilje u svim odjeljenjima bezbjednosti, bolju dostupnost obrazaca za procjenu rizika i unapređenje evidencije o postupanju na terenu.
Sektorska analiza zaključuje da je neophodno dodatno ulaganje u institucionalnu podršku, edukaciju javnosti i jačanje saradnje između policije, centara za socijalni rad i nevladinog sektora, kako bi se nasilje u porodici efikasnije spriječilo i žrtvama obezbijedila adekvatna zaštita.
foto: elements.envato
