Međusobne optužbe u pogledu rezultata rada i ažurnosti koje su tokom ove sedmice razmijenili tužilaštvo i sudstvo još jedan su dokaz lošeg stanja u crnogorskom pravosuđu i ukazuju na urgentnu potrebu za reformama kako bi se naše društvo izborilo za istinsku, a ne fingiranu vladavinu prava.
Član Sudskog savjeta i sudija Osnovnog suda u Podgorici Rade Ćetković kazao je da smo, nažalost, svjedoci jedne nove, vrlo neprimjerene pojave u medijskom prostoru, koja predstavlja dodatnu prijetnju po ionako veoma poljuljan ugled crnogorskog pravosuđa.
– Donedavno je bilo nezamislivo da bi sud i Državno tužilaštvo, kao dvije državne institucije nadležne za sprovođenje i primjenu zakona, mogli doći u situaciju da jedna na račun druge javno iznose zabrinutost, zebnje i kritike u pogledu rezultata rada i ažurnosti. Ne samo zbog toga što to nije u njihovoj nadležnosti i nisu pozvani da to rade izvan krivičnog postupka, već i zbog toga što je logično očekivati da nosioci pravosudnih funkcija budu svjesni odgovornosti koju imaju prema građanima Crne Gore, ali i obaveze da svojim postupcima ne narušavaju renome institucija iz kojih dolaze. Državno tužilaštvo bez suda i sud bez Državnog tužilaštva gube smisao u domenu demokratske zaštite javnog poretka i vrijednosti koje se štite krivičnim zakonodavstvom – rekao je Ćetković, odgovarajući na pitanja Dana povodom poslednjih prepucavanja na relaciji sudstvo–tužilaštvo.
On u izjavi za „Dan“ podsjeća da valjana optužba bez pravosnažne presude nema apsolutno nikakvu vrijednost, a za zakonitu i pravičnu društvenu osudu počinjenog zločina, donijetu u razumnom roku, nužna je valjana optužba utemeljena na čvrstim i pravno valjanim dokazima.
– Da bi se obezbijedile i jedna i druga, nužno je dosljedno, djelotvorno i principijelno primjenjivati procesne zakone koji uređuju djelokrug kako Državnog tužilaštva, tako i suda, i koji nigdje ne propisuju mogućnost vođenja medijske polemike između ovih institucija. Trošiti vrijeme i energiju na pisanje saopštenja u cilju razmjene međusobnih optužbi u javnom diskursu, a u situaciji kada se obje institucije suočavaju sa brojnim izazovima koji zahtijevaju vanredno angažovanje i potrebu da se njihovi predstavnici okrenu sebi i vlastitim problemima, najblaže rečeno, nerazumno je i neodgovorno – istakao je Ćetković.
Naglašava da su u sudstvu svjesni da ne uživaju povjerenje javnosti zbog sve većeg broja neriješenih predmeta i postupaka koji neopravdano dugo traju, i da ne bježe od te hipoteke.
– Međutim, i pored toga što je javnost podozriva prema sudstvu, iz godine u godinu se suočavamo sa neumanjenim prilivom novih predmeta. Isto tako, u kontinuitetu ostajemo bez najiskusnijih sudija, koje napuštaju sudijski poziv, a među mladim pravnicima gotovo da i nema interesovanja da se prihvate funkcije koja nesrazmjerno malo nudi u odnosu na odgovornost i teret koji nosi sa sobom. O infrastrukturnim (ne)uslovima u kojima rade sudije i rizicima po njihovu ličnu i porodičnu bezbjednost izlišno je trošiti riječi. Ako se nešto hitno ne preduzme po pitanju rješavanja ovih problema, o perspektivi teško da možemo govoriti u pozitivnom smislu. Zato smatram da zbog zakletve koju smo dali građanima, ali i ličnog integriteta, dok god nosimo sudijsku togu, moramo uložiti maksimalan napor da, u skladu sa svojim znanjem i sposobnostima, riješimo što više predmeta na zakonit i pravičan način. To smo dužni kako sebi, tako i onima koji nas plaćaju da taj posao radimo, a, ujedno, to je i jedini način da damo lični doprinos vladavini prava – kazao je Ćetković.
Odgovarajući na naše pitanje ko je najviše na gubitku kad se svađaju predstavnici pravosuđa, on je ocijenio da su to građani koji uredno plaćaju poreske obaveze prema državi i koji zbog toga imaju legitimno očekivanje da im ta ista država obezbijedi najveći stepen zaštite ljudskih prava, između ostalog i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, pred nezavisnim i nepristrasnim sudom.
– To je ono što je pozitivna obaveza države i ona će uvijek biti proglašena odgovornom kad zataje mehanizmi čiju je djelotvornost dužna da obezbijedi. Nasuprot građanima, jedino kriminalne strukture i oni koji žele da izbjegnu pravdu imaju interes da ne dođe do reforme pravosuđa i investiranja u kadrovske i institucionalne kapacitete sudstva – zaključio je Ćetković.
I advokat Veselin Radulović smatra da je neprimjereno čuti polemiku između sudova i tužilaštva, odnosne njihove međusobne optužbe, uz napomenu da ne treba zaboraviti da u postupcima koji su vode odlučuje sud. Najveću štetu, kako je ocijenio, pretrpjeće građani, koji će platiti najveću cijenu sukoba na relaciji sudstvo–tužilaštvo.
– Tužilaštvo ne treba javno da komentariše odluke sudova. Kao stranka u postupku, tužilaštvo ima pravo da iznosi stav, ali ne treba da to radi na ovaj način – kazao je Radulović za „Dan“.
On je podsjetio da nije prvi put da se dešava medijski obračun u kojem odgovornost za stanje u pravosuđu pokušava da se prebaci na drugu stranu.
Radulović: Nema reforme s kadrovima Vesne Medenice
Činjenica je da se pravosuđe malo reformisalo, iako su očekivani značajniji rezultati. Postupak protiv Vesne Medenice, koja je, zna se kako, upravljala pravosuđem pokazuje da smo i dalje u velikom problemu. Po mom mišljenju, može se reći da reforma još nije ni počela. Za pravu reformu potrebno je da se oslobodimo kadrova čiji je pokrovitelj bila Medenica. Potrebno je ozbiljno razmišljati o vetingu, koji bi se sprovodio fazno. Potrebna je lustracija kako bi se uklonili kadrovi koji su odgovorni za loše stanje. Ima dovoljno sposobnih kadrova u pravosuđu, ali se treba osloboditi onih loših – naglasio je Radulović i dodao da se nastavak sukoba sudova i tužilaštva može i dalje očekivati, s ciljem da jedni na druge prebace odgovornost.
Foto: RTCG/arhiva
