Završnim riječima, danas je u Višem sudu u Podgorici okončano suđenje okrivljenom Goranu Aleksiću zbog ubistva Dejana Lakušića 25. decembra 2021. godine.
Aleksić je, prema navodima optužnice, izvršio krivično djelo teško ubistvo, a izricanje prvostepene presude, sudija Irena Šofranac Nedović je zakazala za 21. februar.
Branilac okrivljenog advokat Andrija Dakić, rekao je u završnoj riječi da Aleksić nije izvršio „teško ubistvo“, već da se radi o ubistvu.
„Nema dokaza da je moj branjenik izvršio krivično djelo teško ubistvo, jer optužnica ne sadrži niti jedan dokaz da je ubistvo izvršio iz koristoljublja već se radi o krivičnom djelu ubistvo, pa molim sud da prilikom odlučivanja o visini kazne uzme u obzir olakšavajuće okolnosti na strani okrivljenog. Otac je troje djece, da se radi o licu starije životne dobi, lošeg zdravstvenog stanja koje proizilazi iz priložene medicinske dokumentacije, te da se u trenutku izvršenja krivičnog djela nalazio u stanju smanjene uračunjivosti. Sud treba da uzme u obzir njegov odnos nakon izvršenja krivičnog djela i činjenice da nije bježao nego da se sam prijavio i time olakšao istražnim organima pravilno utvrđivanje stvarnih i odlučnih činjenica. Radi se o čovjeku neporočnog vladanja koji ranije nije osuđivan i koji je djelo izvršio u teškoj muci u kojoj se našao višegodišnjim progonom i maltretiranjem od strane oštećenog, kako njega tako i njegove najbliže porodice. Ova činjenica je potvrđena i vještačenjem komisije vještaka iz koje se utvrđuje da je krivično djelo psihopatološki motivisano afektom straha srednjeg inteziteta i da je u vrijeme izvršenja krivičnog djela kod okrivljenog mogućnost da upravlja postupcima bila smanjena“, istakao je Dakić u završnoj riječi.
Optužnicom je predstavljeno da je Aleksić 25. decembra 2021. godine, oko 17.55 časova, u bašti ugostiteljskog objekta „Stefan“ u ulici Bratstva i Jedinstva u Podgorici, iz koristoljublja ubio Dejana Lakušića, zbog ranijeg novčanog duga u iznosu od preko million eura koji je imao prema oštećenom i koji dug nije vratio.
„Kako bi izbjegao vraćanje istog, na način što je prišao oštećenom Lakušiću koji je sjedio u bašti navedenog objekta i u istog iz neposredne blizine ispalio osam projektila iz pištolja marke ‘Crvena Zastava M57’, kalibra 7,62 mm, sa kojeg je mehanički uklonjen fabrički broj, nanijevši tom prilikom oštećenom više povreda u predjelu vitalnih organa, od kojih povreda je neposredno nakon toga kod oštećenog nastupila smrt. Okrivljeni Aleksić je prema navodima optužnice izvršio krivično djelo teško ubistvo iz člana 144 stav 1 tačka 4 Krivičnog zakonika Crne Gore u sticaju sa krivičnim djelom nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“, piše u optužnici.
Dakić je dodao je da nije tačna pravna kvalifikacija krivičnog djela teško ubistvo, jer optužnica ne sadrži niti jedan dokaz za postojanje kvalifikatorne okolnosti da je ubistvo izvršeno iz koristoljublja.
„Za postojanje ove kvalifikatorne okolnosti potreban je motiv. Utvrđivanje motiva je nužno za kvalifikovanje teškog ubistva i on ne smije ostati neutvrđen i mora biti detaljno obrazložen, a motiv se ne pretpostavlja bez konkretnijeg sagledavanja, određivanja i obrazloženja već se isti mora nesumnjivo utvrditi na jasan i nedvosmislen način, a ne kako je to optužnicom predstavljeno na proizvoljan način. Nasuprot tome dokaz za postojanje ovog motiva mora biti utvrđen sa potpunom sigurnošću, a tužilaštvo u tom pravcu nije ponudilo niti jedan pravni dokaz, te da se u konkretnom slučaju može govoriti jedino o krivičnom djelu ubistva, jer je za postojanje koristoljublja potrebno da je učinilac postupao iz pohlepe za korišću, a šta je u konkretnom slučaju u potpunosti izostalo. U toku čitavog postupka tužilaštvo je uložilo napore da dokaže postojanje poslovnog odnosa između okrivljenog i oštećenog, a koji odnos ni sam okrivljeni u svojoj odbrani nije sporio i iz koje proizilazi da se radilo o jasnom primjeru zelenaškog pravnog posla koji je u potpunosti realizovan na nesrazmjeran i nepovoljan ishod po mog branjenika, a na šta je isti primoran bio, a sve na način što su faktički ispunjeni svi elementi međusobnog dogovora“, rekao je Dakić.
Dodao je i da sve i da se radilo o dugovanju, postojanje odnosa dugovanja između okrivljenog i oštećenog nije automatski po sebi dokaz za postojanje koristoljublja.
„Da je postojalo koristoljublje, okrivljeni bi svakako izabrao drugi način izvršenja I ne bi se sam prijavio odmah nakon izvršenja krivičnog djela, jer u odnosu na njegovo životno iskustvo i psihička svojstva ličnosti, odnosno činjenice da se radi o “osobi visoko prosječnih intelektualnih sposobnosti” kako je to navedeno u nalazui mišljenju komisije vještaka, pa je okrivljeni obzirom na ta svojstva morao znati kakva ga posljedica očekuje te da se suočava sa bezuslovnom kaznom zatvora, uz to, kad se doda da se radi o licu koje je starije životne dobi i koje je naviknuto na život u inostranstvu, bilo bi životno i logički očekivati da bi isti radi ostvarivanja koristoljublja iz krivičnog djela radije ostatak života proveo kao bjegunac u inostranstvu, a ne kao pritvoreno lice, pa u tom postupanju i sami motiv koristoljublja iščezava“, rekao je Dakić.
Foto: Vijesti/Boris Pejović
