Originalna dokumentacija na osnovu koje su pojedini funkcioneri dobijali kredite veće od traženih, ali i o tome kako su novac dobijali i oni koji na to nijesu imali pravo, bila je u posjedu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), ali danas niko ne zna gdje je. Dominantno zbog nedostatka tih originala, Viši sud u Podgorici oslobodio je funkcionere DPS-a i SD-a optužbi da su zloupotrijebili službeni položaj.
SDT najavljuje žalbu i tvrdi da su dokumentaciju prije četiri godine vratili Vladi. U martu 2021. SDT je Komisiji za stambena pitanja vratio originalnu dokumentaciju o dodjeli stanova i kredita za period 2016-2020. Vratili su i kompletne spise o radu Komisije – informacije, zapisnike, zaključke, odluke. Prethodno su, kako tvrde iz SDT-a, iz dokumenata izdvojili i kopirali dva registratora u kojima je, prema njihovoj ocjeni, bilo dokaza da su pojedinim funkcionerima dodjeljivani veći iznosi od traženih, ali i da su krediti odobravani osobama koje nijesu ispunjavale kriterijume, jer nijesu obavljale poslove od posebnog značaja za državu.
To proizlazi iz spisa SDT-a, odakle su i najavili žalbu na prvostepenu presudu Višeg suda donijetu krajem prošle sedmice.
Za zloupotrebu službenog položaja odgovarali su predsjednik tadašnje Komisije Predrag Bošković i članovi Budimir Šegrt, Suad Numanović, Sanja Vlahović, Ivan Brajović, Damir Šehović, Dragica Sekulić, Osman Nurković, Suzana Pribilović, Dražen Miličković, Jelena Radonjić i Aleksandar Jovićević.
Obrazlažući oslobađajuću presudu, predsjednica specijalnog vijeća, sutkinja Vesna Kovačević, istakla je da su ključni dokumenti koji su priloženi uz optužnicu SDT-a dostavljeni kao kopije kopija, bez ikakve ovjere.
Sud je ocijenio da takvi dokumenti ne mogu imati dokaznu snagu, jer im nije moguće potvrditi autentičnost i integritet, što je u suprotnosti sa članom 355 Zakonika o krivičnom postupku.
Nakon izricanja presude, zastupnik optužnice, specijalni tužilac Vukas Radonjić, najavio je žalbu, ističući pred novinarima da presudu smatra u potpunosti nezakonitom i nepravilnom.
“Što se tiče samih kopija kopija, kako sud kaže, riječ je o kopiji izvornika… Pravno je valjan dokaz”, rekao je Radonjić, dodajući da se takvim postupanjem suda “povređuje pravo na istinu”.
Gdje su originali?
Tokom sudskog postupka, a i u obrazloženju presude, čulo se da su specijalni tužioci pokušali da pribave originalnu dokumentaciju od Vlade, Državnog arhiva, Uprave za imovinu, ali i da je Sud pokušao da je pribavi od Generalnog sekretarijata Vlade i da su dobili informaciju da originalane dokumentacije nema.
Nejasno je, međutim, gdje je nestala dokumentacija koju je SDT, na čijem čelu je tada bio Milivoje Katnić, 15. marta 2021. vratilo Vladinoj Komisiji.
Specijalni tužilac Radonjić ranije je, u završnim riječima, isticao više primjera koji, po ocjeni SDT-a, potvrđuju navode optužbe – da su pojedini funkcioneri dobijali više novca od iznosa koji su tražili, da je nekim funkcionerima novac dodjeljivan za poboljšanje uslova stanovanja, iako su ga tražili zbog nečeg drugog, da je konobar u Upravi za imovinu pomoć dobio zbog “obavljanja posla od posebnog značaja za državu”…
Između ostalih, istakao je primjer nekadašnjeg direktora Poreske uprave Miomira M. Mugoše, koji je tražio novčana sredstva za legalizaciju kuće, a dobio kredit za poboljšanje uslova stanovanja, ali i nekadašnjeg javnog funkcionera Ibrahima Smailovića, koji nije naveo iznos kredita koji traži, a odobreno mu je 40.000 eura.
Naglasio je i primjere funkcionera koji su tražili po 30.000, a dobili po 40.000 eura…
Radonjić je kazao da mu, kao obrađivaču predmeta, nije padalo na pamet da činjenicu nepostojanja izvornih isprava skriva od bilo kog učesnika u postupku.
“Naprotiv, zbog profesionalnog odnosa prema poslu i predmetu, lično sam tragao za njima na način koji to zakon predviđa – kod Vlade Crne Gore, Državnog arhiva, Uprave za imovinu, ali bezuspješno. Ali ono što mogu reći je da je u krivičnom predmetu Ktr-S 216/19 njegov obrađivač, tadašnji SDT Tatjana Žižić, tražila od Komisije za stambena pitanja Vlade Crne Gore, na čijem čelu je tada bio optuženi Bošković, svu dokumentaciju o radu Komisije u pogledu dodjeljivania ne samo kredita, već i stanova, za period naznačen u optužnici. Ta dokumentacija je od strane Komisije i optuženog Boškovića SDT-u tada dostavijena u više navrata uz akt od 3. februara 2020 godine, broj 07-004-355 i akt od 13. februara 2020. godine broj 07-004-355/2, a u spisima postoji i akt tadašnjeg glavnog specijalnog tužioca Ktr-S 216/19 od 15. marta 2021. godine, kojim se kaže: ‘Nakon izvršenog uvida vraćamo vam dokumentaciju koju ste nam dostavili uz vaše akte’. Vršeći uvid u taj spis, koji se ne sastoji samo iz omota, iz spisa u omotu, već iz dva registratora koja su dostavijena sudu uz optužnicu, utvrdio sam da je u tim registratorima upravo dokumentacija o radu Komisije – odluke, informacije, zapisnici, zahtjevi, zaključci Vlade, u fotokopiji”, kazao je Radonjić u završnim riječima.
Naglasivši da smatra da je obrađivač predmeta izvršio uvid u dokumentaciju koju mu je Komisija dostavila u februaru 2020. godine, kopirao je i vratio u martu 2021. godine:
“Jer ne postoji ni jedno drugo objašnjenje kako je ta dokumentacija sastavni dio spisa tužilaštva Ktr-S 216/19”.
Problematizovao je i to što originalne dokumentacije za period obuhvaćen optužnicom nema kod onih državnih organa koji bi trebalo da je posjeduju.
“Moj profesionalni stav je da se kopije koje su u sudskim spisima potpuno ravnopravno mogu korisiti kao dokaz, kao da je riječ o izvornicima. Ovakvo svoje stanovište temeljim na tome što i primjedbe, čak i stručne odbrane optuženih, ne idu u pogledu sadržine kopije isprava, nego samo u pogled toga da se radi samo o kopijama, pri tome ni jedan učesnik ovog postupka, niti crnogorska javnost, nije obaviještena na bilo koji način da neki javni funkcioner ili zaposleni, za kojeg glasi odluka Komisije, nije dobio kredit, ili da nije dobio u iznosu koji je naznačen u odluci, tako da sve ono što je sadržano u fotokopijama isprava je…”.
foto: Luka Zeković/Vijesti
