Bjelopoljka A. Š. osuđena je uslovno na šest mjeseci zatvora zbog nasilja nad majkom, a određeno je da kazna neće biti izvršena ukoliko u roku od dvije godine od pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo.
Suđeno joj je zbog optužbi da je u maju 2024. godine, u porodičnoj kući, nogom udarila majku u predjelu stomaka, bacila joj telefon, izbacila je iz donjeg sprata kuće, ali i jer joj je pet mjeseci kasnije prijetila da će je ubiti i da će joj platiti za sve.
Žive u istoj kući – optužena sa kćerkom na donjem spratu, a njeni roditelji na spratu iznad.
Optužena je negirala da je tukla majku N. Š., ali je priznala da od maja prošle godine nemaju kontakt jer je, kako je navela, njena majka bila gruba prema njenoj maloljetnoj kćerki dok ju je čuvala.
Sud je, ipak, poklonio vjeru iskazu oštećene, koja je detaljno opisala događaj.
“Oštećena navodi da je njena kćerka A. prgave naravi i da zna da u momentu neprimjereno reaguje, da je bila takva i tokom odrastanja, da je nakon porođaja jedno vrijeme živjela sa vanbračnim suprugom i njihovim zajedničkim djetetom u njihovoj kući, pa je nakon odlaska vanbračnog supruga nastavila da živi sa kćerkom na donjem spratu kuće, te da joj se nije sviđao odnos između optužene i njene kćerke, a da je u maju mjesecu 2024. godine reagovala uputivši joj riječi: ‘Šta radiš sa djetetom, šta je problem, šta ti smeta?’… Tada je optužena udarila nogom u predjelu stomaka, zbog čega je ginekološki prokrvarila, a kada je uzela telefon da pozove supruga, optužena joj je otela telefon, bacila u hodnik i izbacila je iz donjeg sprata kuće, te joj zabranila bilo kakvu komunikaciju sa unukom M. Da je dana 22. 10. 2024. godine, nakon što je boravila u svom dijelu kuće, došla optužena i iz čista mira joj uputila riječi: ‘Ubiću te ako živa budem, platićeš mi za sve vještice’”, citiraju sudije u presudi iskaz oštećene.
Prema nalazu psihijatrijsko-psihološke ekspertize, optužena je emocionalno nestabilna, nezrela, sklona burnim i agresivnim reakcijama, te ima snižen prag tolerancije.
Sud je ocijenio da je uslovna kazna primjerena stepenu društvene opasnosti, ličnosti optužene i posljedicama, te da će kao mjera upozorenja imati preventivno dejstvo.
Kao olakšavajuće okolnosti, sud je uzeo u obzir da je optužena majka maloljetnog djeteta, da ranije nije osuđivana i da se oštećena nije pridružila krivičnom gonjenju.
Takvu presudu u aprilu je donio Osnovni sud u Bijelom Polju, a njihove kolege iz tamošnjeg Višeg suda su, odlučujući o žalbi branioca okrivljene, 11. juna potvrdile tu odluku.
Viši sud je, kao neosnovanu, odbio žalbu branioca optužene, navodeći da je prvostepena presuda donijeta bez bitnih povreda, da je izreka jasna i razumljiva, saglasna je sebi i razlozima, te da sadrži valjane razloge u pogledu odlučnih činjenica, koje se tiču elemenata krivičnog djela i krivice optužene…
“Ispitujući pobijanu presudu i u dijelu odluke o izrečenoj krivičnoj sankciji, po žalbi branioca optužene, ovaj sud nalazi da izrečena uslovna osuda kojom je sud optuženoj utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i istovremeno odredio da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od dvije godine, po pravosnažnosti presude, ne počini novo krivično djelo, je adekvatna i primjerna stepenu društvene opasnosti konkretno učinjenog djela, samog učinioca i nastalim posledicama, te da će se i po mišljenju ovog suda u okviru opšte svrhe izricanja krivičnih sankcija predviđenih čl.4 st.2 Kz-a CG, postići svrha uslovne osude iz čl. 52 istog zakonika”, piše u presudi.
“Osnovano se može očekivati da će izrečena uslovna osuda, kao mjera upozorenja, pozitivno djelovati na optuženu i da će ista na nju uticati da više ne vrši krivična djela”, konstatuje se u presudi.
Foto: elements.envato
