Sa svega 21 godinu, mladić sa sjevera Crne Gore, kao hitan pacijent, operisao je kancer testisa. Iako je uzorak njegove sperme bio jako lošeg kvaliteta, odlučio se na zamrzavanje i čuvanje. Nakon nešto više od godinu, javio se sa željom da postane roditelj. Danas je otac dvije djevojčice i dječaka.
Sličnih priča je mnogo, kaže u razgovoru za “Vijesti” Marija Kljajić, načelnica Odsjeka za embriologiju i istraživanja u oblasti reproduktivne medicine na Univerzitetskoj bolnici u Homburgu, u Njemačkoj.
“Takvih priča imamo gotovo svakodnevno, jer je u pitanju univerzitetska bolnica, i moram priznati da svaki pozitivan test na trudnoću počinje suzama radosnicama, što samo potvrđuje koliko je nakon pobjede kancera želja za životom i roditeljstvom još više izražena”, rekla je ona.
Od pacijenta porijeklom sa sjevera Crne Gore, koji sa porodicom živi u Njemačkoj, zbog činjenice da je nakon kancera postao otac, dobili su zahvalnicu, koja, kaže sagovornica “Vijesti”, služi kao motivacija i drugim pacijentima da bez obzira na minimalnu vjerovatnoću uspjeha, finansijske probleme, nejasne prognoze – šansa uvijek postoji.
Marija Kljajić osnovne studije završila je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Podgorici, studijski program Biologija. Ograničene mogućnosti za napredovanje u Crnoj Gori odvele su je na Katolički univerzitet u Leuvenu, u Belgiji, gdje je kao Erasmusov stipendista upisala master.
“Nakon završetka istih s ogromnim entuzijazmom sam se vratila u Crnu Goru u želji da pomognem našim ljudima u borbi da se ostvare kao roditelji… Međutim, nemogućnost da dobijem posao u struci (iako sam u tom trenutku bila jedini školovani embriolog sa master zvanjem) natjerala me da se opet odlučim za odlazak u inostranstvo. Posao sam najprije dobila u Hanoveru, u veoma poznatoj Klinici za reproduktivnu medicinu, a potom sam se zbog daljeg usavršavanja i upisivanja doktorskih studija, preselila u Sarbriken, gdje i danas živim i radim”, kazala je ona.
Kljajić je nedavno završila doktorske studije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarlandu, iz oblasti reproduktivne medicine.
“Do sada sam pomogla da putem vještačke oplodnje na svijet dođe više od 1.000 beba”, kaže ona.
U razgovoru za “Vijesti” govorila je o mogućnostima da se onkološki pacijenti ostvare kao roditelji.
Kako različite vrste raka i tretmani (poput hemoterapije, radioterapije, i operacija) utiču na plodnost žena?
Različite vrste kancera, konkretno najzastupljeniji kod žena (kancer grlića materice, kancer jajnika, kao i kancer endometrijuma) direktno utiču na plodnost, smanjujući šanse za uspješno začeće, kao i za uspješnu trudnoću. Tretmani koji se koriste konkretno u borbi s kancerom grlića materice, kao što su trakelektomija (uklanjanje grlića materice) ili histerektomija, mogu direktno uticati na plodnost, dok radioterapija i hemoterapija takođe mogu oštetiti reproduktivne organe, a direktno utiču na kvalitet jajnih ćelija. Kada govorimo o kanceru dojke, tretmani (hemoterapija i hormonska terapija) korišćeni u borbi s istim, najčešće uzrokuju smanjenu funkciju jajnika i privremenu ili trajnu menopauzu.
A kod muškaraca?
Kod muškaraca kancer testisa, Hodgkinov limfom, kao i kancer prostate (Iako pogađa stariju populaciju), značajno utiču na smanjenje broja spermatozoida. Operativni zahvati prilikom borbe s kancerom testisa, kao što je potpuna ili djelimična orhiektomija (uklanjanje testisa), direktno utiču na plodnost, te mogu dovesti do potpune neplodnosti. Kod pacijenta s dijagnozom Hočkinov limfom, hemoterapija i radioterapija mogu smanjiti broj spermatozoida i uzrokovati trajnu neplodnost, dok kod pacijenta s kancerom prostate, hormonska terapija i radioterapija utiču na potenciju.
Koje su dostupne opcije za očuvanje plodnosti prije nego što se započne s onkološkim liječenjem?
S obzirom na direktan uticaj terapija na plodnost, prije početka liječenja onkoloških pacijenata najbolje je razmotriti mogućnosti krioprezervacije (zamrzavanje). Krioprezervacija ćelija ili tkiva može pomoći u zaštiti plodnosti i omogućiti pacijentima da postanu roditelji nakon završetka liječenja.
Npr. kod žena zamrzavanje jajnih ćelija za sada daje veoma dobre rezultate. Sam proces uključuje hormonsku stimulaciju jajnika, da bi se proizvelo što više jajnih ćelija, koje se zatim aspiriraju i zamrzavaju za kasniju upotrebu. Prednost ovog tretmana je što se omogućava očuvanje jajnih ćelija prije početka hemoterapije, koja bi mogla oštetiti jajnike. Proces krioprezervacije jajnih ćelija se preporučuje onkološkim pacijentima u dobi od puberteta do menopauze, ukoliko nemaju partnera.
S druge strane, kada govorimo o pacijentima u partnerskom odnosu sa dijagnostikovanim kancerom u srednjim godinama, najčešće korišćena metoda je zamrzavanje embriona, gdje se hormonskom stimulacijom jajnika, dobije veći broj jajnih ćelija, koje se potom oplode spermatozoidima partnera, a dobijeni embrioni zamrznu. Prednost ove metode u odnosu na zamrzavanje jajnih ćelija je viša stopa trudnoće.
Kada govorimo o maloljetnim pacijentima koji još nisu prošli kroz period puberteta, jedina moguća opcija za očuvanje plodnosti je zamrzavanje tkiva jajnika, jer hormonska stimulacija neophodna za dobijanje većeg broja jajnih ćelija nije fiziološki moguća.
Kod muškaraca najčešće korišćena metoda za očuvanje plodnosti je zamrzavanje ejakulata, gdje se uzorak prikupi i zamrzne prije samog početka terapije. Ovaj metod je relativno jednostavan i efikasan način očuvanja plodnosti, jer zamrznuti uzorak može stajati u banci i više desetina godina. Osim ove metode, kod maloljetnih pacijenata koji nisu prošli kroz period puberteta koristi se i metoda zamrzavanja tkiva testisa, gdje se hirurški ukloni dio tkiva testisa koji sadrži spermatozoide.
Koje su alternative ako očuvanje plodnosti nije moguće prije tretmana?
Ako očuvanje plodnosti nije moguće prije tretmana, postoje određene alternative koje omogućavaju ostvarenje roditeljstva. U Crnoj Gori je donacija jajnih ćelija i spermatozoida dozvoljena, ali program doniranja još nije započet, pa pacijenti trenutno moraju potražiti ove opcije u inostranstvu. Takođe, uvoz ćelija, iako je pravno moguć, još nije organizovan kroz banku tkiva i ćelija. Ipak, razumijevanje ovih opcija i njihove važnosti može pomoći pacijentima da planiraju svoju budućnost. Neophodno je detaljno informisati pacijente o procesima donacije, razjasniti im šta oni znače i koliko su važni.
Recimo, kod donacije jajnih ćelija žena prima jajne ćelije od donorke, koje se zatim oplode spermom njenog partnera, što omogućava ženama koje su izgubile funkciju jajnika zbog liječenja kancera ili su jednostavno rano izgubile reproduktivnu funkciju, da postanu majke. Slično je i sa donorom spermatozoida, gdje se uzorak od donora koristi za oplodnju partnerkinih jajnih ćelija kroz proces medicinski potpomognute oplodnje. Oba procesa su jednako važna i neophodno ih je omogućiti građanima Crne Gore, prije svega jer ovi procesi pružaju mogućnost roditeljstva, što može značajno poboljšati psihološko stanje i kvalitet života onkoloških pacijenata, pružajući im nadu i motivaciju tokom i nakon liječenja. Osim toga, u našem društvu roditeljstvo ima dubok socijalni i emotivni značaj, te se na ovaj način pruža pomoć parovima i pojedincima da ostvare svoje porodične ciljeve i planove. Naravno, istakla bih da je do sada veliki korak i sama činjenica da je donorstvo pravno moguće, međutim ono zaista mora biti i praktično omogućeno svim našim pacijentima.
Kako dijagnoza raka i tretmani utiču na emocionalno zdravlje i želju za roditeljstvom kod pacijenata?
Dijagnoza kancera i tretmani imaju značajan uticaj, kako na emocionalno zdravlje, tako i na želju za roditeljstvom, a obuhvataju i nekoliko aspekata, jer dijagnoza raka često izaziva intenzivan stres i anksioznost. Pacijenti se suočavaju s neizvjesnošću u vezi s prognozom, strahom od smrti i zabrinutošću za budućnost. Do toga najčešće dolazi jer tretmani, poput hemoterapije i zračenja, mogu dovesti do fizičkih promjena (gubitak kose, ožiljci, promjena tjelesne težine) koje mogu negativno uticati na samopouzdanje pacijenata. Često nam se dešava da gotovo kod svih pacijenta s dijagnostikovanim kancerom prvo pitanje prije procesa zamrzavanja uzoraka bude da li se oblik kancera koji oni imaju prenosi putem gena i da li će kasnije djeca dobijena putem vještačke oplodnje iz zamrznutih ćelija imati veće predispozicije za kancer.
Takođe, nakon prvobitnog šoka kroz koji pacijenti prolaze nakon dobijene dijagnoze, često se dešava da emocionalni i psihološki teret usljed borbe protiv kancera smanje želju za roditeljstvom. Naravno, nakon razgovora s partnerima, uz podršku porodice i okoline više od 90 odsto pacijenta se u prvih sedam dana nakon dijagnoze odluči da zamrzne ćelije. Stoga uvijek ističemo da prije početka tretmana, detaljno savjetovanje o očuvanju plodnosti može pomoći pacijentima da donesu životno bitne odluke. Iskreno, smatram da bi zbog određenih kulturoloških uvjerenja savjetovanje ovog tipa moralo biti obavezno i morao bi ga finansirati Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore, naročito za muške pacijente, jer moje iskustvo do sada sa pacijentima iz Crne Gore pokazuje da se muški pacijenti znatno teže odlučuju za proces zamrzavanja uzoraka.
Na koje načine zdravstveni radnici mogu podržati onkološke pacijente u procesu donošenja odluka o roditeljstvu?
Zdravstveni radnici zaista značajno mogu podržati onkološke pacijente u procesu donošenja odluka. Ključna je svakako multidisciplinarna saradnja koja obuhvata onkologe, reproduktivne endokrinologe, psihologe, i medicinske sestre. U Crnoj Gori konkretno najvažnije bi bilo odsustvo sujete, kao i timski rad između kolega. Ono što iz iskustva mogu istaći to je da pružanje tačnih informacija može biti od presudnog značaja, dakle, zdravstveni radnici treba da obezbijede pacijentima tačne i ažurirane informacije o tome kako različiti tretmani mogu uticati na plodnost. Tokom prošle godine nam se desilo da pacijent iz Crne Gore, sa dijagnozom Hodgkinov limfom, nastanjen u Njemačkoj, usljed jezičke barijere se odluči za kosultacije sa onkolozima iz Crne Gore, te da na temu potencijalnog zamrzavanja uzoraka dobije odgovor: “Ništa ti to ne treba, mlad si, pobijedićeš ti kancer”… Srećom, pa smo s pacijentom naknadno razgovarali i detaljno mu predočili mogućnosti i šanse za roditeljstvo, te je na kraju uzorak zamrznut. Tačne i detaljne informacije su od ključnog značaja.
Postoje li specifične preporuke za mlade onkološke pacijente u vezi s očuvanjem plodnosti?
Specifične preporuke za mlade onkološke pacijente se najčešće temelje na individualnim karakteristikama pacijenta, tipu kancera, planiranim tretmanima i vremenskim okvirima. Ključne preporuke svakako uključuju rane konsultacije sa specijalistima za reproduktivno zdravlje, zatim obavezno zamrzavanje jajnih ćelija ili spermatozoida, psihološka podrška tokom borbe s kancerom, kao i redovni pregledi i praćenje plodnosti nakon završetka tretmana liječenja kancera, kako bi se pravovremeno reagovalo na eventualne promjene ili probleme. Ipak istakla bih da je iskren razgovor s odabranim ljekarom ključan, jer povjerenje u odnosu pacijent – ljekar može značajno umanjiti prvobitni šok, te dodatno ohrabriti pacijente u borbi s kancerom. Pristup ljekara koji uključuje medicinsku, emocionalnu i psihološku podršku je ključan za postizanje najboljih mogućih ishoda za pacijente.
U zemljama u kojima ste radili/radite, da li i kakvi programi postoje u smislu finansijske podrške za očuvanje plodnosti i dostupne pomoći za onkološke pacijente?
Konkretno u Belgiji, gdje sam ranije radila, programi podrške su zaista sjajni. Mnoge univerzitetske bolnice i specijalizovani centri za onkologiju imaju programe i fondove koji pomažu pacijentima u očuvanju plodnosti. Dakle, zamrzavanje i dugoročno čuvanje uzoraka je o trošku zdravstenog osiguranja. U Njemačkoj, gdje sada radim, zakon je izmijenjen prije dvije godine, te zamrzavanje muških i ženskih uzoraka, kao i njihovo dugoročno čuvanje, sada pokriva zdravstveno osiguranje. Takođe, ono što bih istakla jeste podrška maloljetnim pacijentima, gdje roditelji imaju zakonsko pravo na odsustvo s posla i ostvarivanje pune finansijske podrške u trajanju od šest mjeseci, osim toga, određene organizacije i različiti fondovi često pružaju dodatnu finansijsku podršku roditeljima u trajanju od godinu dana, kako bi tokom liječenja ostali uz svoju djecu i bili im konstantna podrška tokom oporavka.
Savjet za pacijente koji se suočavaju s izazovima u vezi s reproduktivnim zdravljem nakon dijagnoze raka?
Posljednjih dvije decenije napredak na polju onkologije i reproduktivne medicine je zaista impozantan. Istakla bih da dobra informisanost, iskrena komunikacija s ljekarom (ne jednim, nego sa bar tri), prihvatanje situacije i borba, najprije s kancerom, a potom i za potomstvo, u većini slučajeva rezultiraju pozitivnim ishodom po pacijente. Moje kolege u Crnoj Gori zaista čine sve što je u njihovoj moći da pacijentima pomognu, te stoga jedini savjet iz dosadašnjeg iskustva je da se pacijenti naoružaju stpljenjem i vjeruju u pozitivan ishod.
Zamrzavanje embriona, jajnih ćelija i spermatozoida
Šta je krioprezervacija embriona, jajnih ćelija, ili spermatozoida i kako funkcioniše?
Krioprezervacija embriona, jajnih ćelija i spermatozoida su uobičajene procedure u postupcima medicinski potpomognute oplodnje. Konkretno krioprezervacija jajnih ćelija i spermatozoida omogućavaju očuvanje plodnosti kod osoba koje će proći tretmane koji mogu oštetiti njihove reproduktivne ćelije, kao što su hemoterapija ili radioterapija.
S druge strane, krioprezervacija embriona je procedura koja je uobičajena u postupku medicinski potpomognute oplodnje, gdje se nakon prikupljanja i oplodnje jajnih ćelija u laboratoriji, dobijeni embrioni zamrzavaju i čuvaju u tečnom azotu na veoma niskim temperaturama (-196 stepeni Celzijusa) za kasniju upotrebu. Najčešće se koriste ukoliko u prvom ciklusu ne dođe do uspješne trudnoće, kako se u sljedećem ciklusu žena ne bi izlagala ponovnoj hormonskoj stimulaciji.
Osim toga, zamrznuti embrioni se često koriste i nakon uspješne trudnoće kada postoji želja za proširenjem porodice.
foto: Privatna arhiva
