Na petnaestak kilometara od Žabljaka nalazi se Njegovuđa, selo po mnogo čemu specifično, okruženo nesvakidašnjom prirodnom ljepotom, a ono što ga posebno krasi je to da ima drugačiju sudbinu od mnogih sela – živi svih 12 mjeseci u godini.
Jedan od tih dimova se vije i iz kuće Džakovića, gdje se domaćica Gorica trudi da od onog što omogućava život na selu stvori i izvuče ono najbolje.
Neintenzivna proizvodnja ali raznovrsna, od mlječnih do suhomesnih proizvoda, domaćih jaja, salata napravljenih od povrća iz bašte, džemova, sokova, slatkog od šumskih plodova ubranih po obroncima Durmitora. Zajednički im je imenitelj- zdrav domaći proizvodi.
Sve je veći broj onih koji se na Žabljaku bave agroturizmom. To je Gorici i njenom suprugu želja i namjera, a ujedno i povećanje proizvodnje. Naravno uz podršku države, odnosno resornog ministarstva.
„Nije lako zemlju obrađivati motikom, to je alatka koja sigurno nije izašla iz raja“, kroz osmjeh kaže Gorica.
Problema sa plasmanom nema, uglavnom proizvode prodaje na kućnom pragu, kaže Gorica, ali kako njoj tako i drugim Durmitorkama znače sve češći, zahvaljujući lokalnoj upravi i Turističkoj organizaciji, sajmovi na kojima pored prodaje prezentuju ono što rade i stvaraju.
Međutim, tokom ljetnjih mjeseci značilo bi im stalno mjesto prodaje – štand na putu ka Crnom jezeru.
Gorica kaže da život na selu nije lak, ali ga ne bi mijenjala za onaj u gradu. Nada se da će se trend odliva stanovništva sa Žabljaka zaustaviti, da će mladi ljudi naći motiv da ostanu, ali i da se vrate oni koji su otišli u potrazi za boljim i lakšim životom.
Marina Radojević
Foto/video: RTNK
